Sveti Fabijan

Kršćanstvo je car Konstantin Veliki ozakonio tek 313. godine. Do tada su kršćani bili naveliko progonjeni od raznih careva koji su nastojali ugoditi svojim bogovima. Fabijan je rođen u toj rimskoj kulturi, najvjerojatnije oko 200. godine. Premda o njegovu ranom životu ne znamo ništa, znamo da je četrnaest godina služio kao papa.

Fabijanov izbor za papu zbio se na način nadahnut od samoga Boga. Nakon smrti pape Antera, koji je služio samo jednu godinu, Fabijan, tada laik, došao je sa svojega imanja u grad Rim kako bi zajedno s narodom i klerom sudjelovao u izboru novoga rimskog biskupa. Nije poznato koji je položaj Fabijan imao u Crkvi kada je putovao u Rim. Ipak, nitko od prisutnih nije ni pomišljao na Fabijana kao mogućega papu, jer su se razmatrali drugi, mnogo ugledniji crkveni ljudi. No tijekom javnoga vijećanja sve se promijenilo. Crkveni povjesničar iz četvrtoga stoljeća, Euzebije, ovako opisuje ono što se potom dogodilo: „Odjednom… golub je sletio odozgo i spustio se na njegovu glavu kao jasan odraz silaska Duha Svetoga u liku goluba na Spasitelja; na to je sav narod, kao pokrenut jednim božanskim nadahnućem, sav gorljivo i jednodušno povikao: ‘dostojan’, te su ga bez oklijevanja uzeli i postavili na biskupsku stolicu“ (Crkvena povijest). Kao što je Duh Sveti sišao na Isusa u liku goluba pri njegovu krštenju, tako se čini da je Otac izabrao jednoga neslućenog ratara da bude novi namjesnik njegova Sina na zemlji.

Fabijanova vladavina kao pape započela je u razmjerno mirnom razdoblju u Rimu. Prije toga, od vremena apostola, progoni kršćana u Rimskome Carstvu bili su tek povremeni. Mržnja prema kršćanima prvi je put planula za Nerona 64. godine i nastavila se u raznim oblicima pod carevima koji su slijedili, sve dok na vlast nije došao car Decije 249. godine, trinaest godina nakon što je Fabijan postao papa. U roku od jedne godine nakon Decijeva stupanja na carsko prijestolje, izdan je proglas kojim se od svih u Carstvu zahtijevalo da prinose žrtve rimskim bogovima i za dobro samoga cara. Štoviše, te je žrtve morao potvrditi državni službenik koji bi, nakon što posvjedoči žrtvovanju, izdao potvrdu da je taj svetogrdni čin izvršen. Oni koji bi to odbili, mogli su biti utamničeni ili ubijeni.

Pred progonstvom i prijetnjom smrću, neki su kršćani samo izvanjski vršili žrtvovanje kako bi spasili život. Drugi su pobjegli i sakrili se. Papa Fabijan bio je među onima koji su progonstvu i smrti pogledali u lice i prihvatili ih. Papa Fabijan i mnogi drugi kršćani umrli su kao mučenici za vjeru.

Uz svoje mučeništvo i božanski izbor za papu, Sveti Fabijan poznat je i kao dobar upravitelj Crkve, koji je Crkvu uredio po različitim područjima i postavio im poglavare. Imao je srce za evangelizaciju te je poslao više biskupa kao misionare da pokrste Galiju, današnju Francusku. Naposljetku, kao i mnogi drugi sveci njegova vremena, suzbio je krivovjerje, nastojeći sačuvati čistu i pravovjernu vjeru.