Sveti Evarist, papa
- Slavi se
- 26. listopada
Sveti Evarist pripada prvom naraštaju rimskih biskupa nakon apostola. O njemu je sačuvano malo sigurnih podataka, ali upravo ta oskudica usmjerava prema bitnom: predvodio je rimsku zajednicu dok je Crkva još tražila stabilne oblike služenja i pamtila neposrednu apostolsku predaju.
Euzebije Cezarejski smješta njegovu službu u vrijeme cara Trajana, približno od 99. ili 100. do 107. ili 108. godine. Naslijedio je Klementa Rimskoga. Kasniji Liber Pontificalis opisuje ga kao Grka židovskoga podrijetla, povezanoga s Betlehemom, ali te pojedinosti nije moguće neovisno potvrditi.
Istom se kasnom izvoru pripisuje tvrdnja da je Rim podijelio među naslovne crkve i odredio sedam đakona za pomoć biskupu pri propovijedanju. Ti podatci mogu odražavati razvoj rimske crkvene organizacije, ali ne treba ih bez rezerve uzeti kao uredbe koje je moguće točno datirati njegovim pontifikatom.
Predaja ga je ponekad nazivala mučenikom. Današnji Rimski martirologij navodi ga bez mučeničkoga naslova, pa okolnosti njegove smrti ostaju nepoznate. Također se tradicionalno govori da je pokopan uz grob svetoga Petra u Vatikanu.
Evaristovo štovanje nastalo je mnogo prije suvremenih kanonizacijskih postupaka. Njegov se glavni spomen slavi 26. listopada, dok pojedini lokalni izvori navode 27. listopada. Ovdje se slijedi datum potvrđen Rimskim martirologijem.
O Evaristu ne treba stvarati privid potpune biografije. Njegov naslov pape ne znači da je vodio ustanovu jednaku kasnijem srednjovjekovnom papinstvu. Bio je rimski biskup u razdoblju oblikovanja crkvenih službi. Njegov spomen čuva kontinuitet zajednice koja je nakon smrti apostola nastavila naviještati, slaviti euharistiju i predavati vjeru novim naraštajima.
