Sveti Euplije
- Slavi se
- 12. kolovoza
Sveti Euplije časti se kao mučenik iz Katanije na Siciliji, stradalnik Dioklecijanova progona početkom četvrtoga stoljeća. Njegov je spomen osobito povezan s knjigom Evanđelja koju je nosio i čitao. O njegovu podrijetlu i životu prije progona sačuvano je malo pouzdanih podataka, ali mučenička predaja čuva lik kršćanina koji nije htio predati svetu knjigu niti se odreći Krista.
Latinska pasija naziva ga đakonom i opisuje kako je doveden pred upravitelja Kalvizijana s Evanđeljem u rukama. Već je posjedovanje zabranjenih kršćanskih spisa bilo razlog za optužbu. Jedan od upraviteljevih pratilaca upozorio je na knjigu, a ispitivanje se zatim usredotočilo na njezino podrijetlo i na ono što Euplije iz nje čita. On nije pokušao sakriti da je kršćanin.
Na nalog da pročita dio knjige otvorio je Evanđelje. Pred sucem su tako odjeknule riječi o blaženstvu progonjenih zbog pravednosti i o nasljedovanju Krista prihvaćanjem križa. Kad je trebao objasniti što ti tekstovi znače, Euplije ih je predstavio kao zakon svojega Gospodina, Isusa Krista, Sina Boga živoga. Knjiga zbog koje je bio optužen postala je prigodom da ispovjedi vjeru.
Ispitivanje se nastavilo pod prisilom i mučenjem. Od njega se zahtijevalo da objasni zašto nije predao spise koje su carevi zabranili. Euplije je ustrajao u odgovoru da mu kršćanska vjera ne dopušta takvu predaju. U tim je riječima prepoznavao vječni život i nije ih htio zatajiti radi očuvanja vlastitoga života. Usred muka zahvaljivao je Kristu i tražio da ga sačuva.
Kalvizijan mu je nudio slobodu ako se pokloni bogovima. Spominjali su se Mars, Apolon i Eskulap, ali Euplije je ispovijedao štovanje Oca, Sina i Duha Svetoga. Nije prihvatio ni zahtjev da prinese žrtvu. Svoj je život predavao Kristu. Nasilje se nastavilo, a njegove su snage slabile. Kad više nije mogao glasno izgovarati molitvu, još su mu se pomicale usne.
Upravitelj je naposljetku izrekao smrtnu presudu. U latinskoj pripovijesti Eupliju su Evanđelje objesili o vrat i odveli ga na stratište, dok je glasnik objavljivao razlog osude. On je i dalje zahvaljivao Kristu. Pred pogubljenje je kleknuo i molio, a zatim je pogubljen odrubljivanjem glave. Kršćani su preuzeli njegovo tijelo i pokopali ga.
U crkvenom spomenu Euplije je ostao mučenik Evanđelja: sveti spis koji je držao u rukama i vjeru koju je ispovijedao nije odvojio od vlastitoga života. Rimski martirologij spominje ga 12. kolovoza, čuvajući uspomenu na njegovo svjedočenje Kristu u Kataniji.
