Sveti Eugenije II. Toledski
- Slavi se
- 13. studenoga
Sveti Eugenije II. Toledski, zvan i Eugenije Mlađi, bio je biskup, pjesnik i obnovitelj liturgije u vizigotskoj Španjolskoj. U drukčijem brojenju toledskih biskupa pojavljuje se i kao Eugenije III. Njegov je život povezao monašku težnju za sabranošću, brigu za uređeno bogoslužje i zahtjevne odgovornosti crkvenoga poglavara.
Godina njegova rođenja nije poznata. Bio je sin Gota Evancija i pripadao je kleru toledske katedrale. Važno mjesto u njegovu životu zauzimala je i Saragosa, gdje je bio povezan s biskupom Braulionom. Privlačio ga je monaški život, ali ga je kralj Chindasvint obvezao da preuzme upravljanje toledskom Crkvom. Nakon smrti istoimenoga prethodnika postao je njezin nadbiskup. Nadbiskupsku je službu obavljao do smrti 657. godine.
Biskupske dužnosti prihvatio je sa sviješću o vlastitim ograničenjima. Bio je slabijega zdravlja, a poslovi koji su mu dolazili zahtijevali su znanje, razboritost i ustrajnost. Kad je u svojoj Crkvi naišao na teška pitanja vezana uz svećeničku službu i pomazanje krizmom, obratio se Braulionu. Potanko mu je izložio slučajeve koje je zatekao i zamolio ga za savjet. Ta su se pitanja ticala i svećenika i vjernika koje su oni krstili i pomazali krizmom.
U tom je pismu priznao da su mu bolest i mnogobrojne brige iscrpile snagu te da mu je potrebna pomoć iskusnijega brata u biskupstvu. Braulion mu je odgovorio razmatrajući pojedina pitanja, uz svijest da ni njemu nije lako donijeti sud. Savjetovao mu je da razluči neznanje od svjesnoga prijestupa i da različito postupa prema onima koji su pogriješili iz neupućenosti i onima koji su postupali svojevoljno. Njihova prepiska otkriva konkretnu skrb za crkveni red i ljude povjerene biskupima.
Osobito se posvetio bogoslužju i crkvenomu pjevanju. Radio je na obnovi pjevanja Božanskoga časoslova, a svojim je književnim darom mogao služiti i drugim crkvenim zajednicama. Tarragonski biskup Protazije zamolio ga je za liturgijske tekstove. Eugenije mu je odgovorio da će, bude li mogao, napisati misne tekstove za svetoga Hipolita ili zatražene molitve. Tekstove za zavjetnu misu nije sastavio jer je smatrao da ne može dosegnuti kakvoću već postojećih tekstova.
Pisao je prozu i pjesme o vjerskim i drugim životnim temama. Njegovo stvaralaštvo bilo je povezano s crkvenom službom i tadašnjim kulturnim životom. Na kraljev je nalog preuzeo preradbu djela starijega kršćanskog pjesnika Drakoncija o stvaranju svijeta. U pismu Chindasvintu objasnio je kako je radio: uklanjao je suvišno, dopunjavao nedovršeno, popravljao oštećena mjesta i mijenjao ponavljanja. Urednički je posao shvaćao ozbiljno, pazeći na smisao i na izraz koji treba poučiti čitatelja.
Drakoncijevu prikazu šest dana stvaranja dodao je sažetak i stihove o sedmome danu, o kojem starije djelo nije govorilo. Preradio je i njegov pjesnički spis Satisfactio. Tako je uz vlastito pjesništvo ostavio i osobit trag u prenošenju ranije kršćanske književnosti.
Eugenije je umro 13. studenoga 657. Crkva ga toga dana časti kao sveca. Ostao je zapamćen kao toledski pastir koji je znanje i pjesničku riječ stavljao u službu molitve Crkve, a usred vlastite slabosti tražio savjet i suradnju drugih biskupa.
