Sveti Eoban Utrehtski
- Slavi se
- 5. lipnja
Sveti Eoban bio je biskup i misionar, suradnik svetoga Bonifacija u naviještanju evanđelja u Friziji. Njegovo je ime povezano s Utrechtom, gdje je bio posvećen za biskupa, i s Dokkumom, gdje je zajedno s Bonifacijem i drugim kršćanskim misionarima podnio mučeništvo. Crkva ga časti kao pastira koji je svjedočanstvo vjere dovršio darom vlastitoga života.
Willibald u Životu svetoga Bonifacija pripovijeda da je Eoban bio pozvan pomoći ostarjelomu Bonifaciju u Friziji. Uz njih su djelovali svećenici, đakoni i redovnici. Misija nije završavala krštenjem: novokrštenici su se trebali vratiti određenoga dana kako bi primili potvrdu polaganjem biskupovih ruku. Taj susret s mladom kršćanskom zajednicom postao je prigoda njihova posljednjeg svjedočanstva.
Prema istoj pripovijesti, u zoru su naoružani napadači provalili u njihov tabor. Neki su se pratitelji prihvatili oružja da obrane misionare, ali Bonifacije ih je pozvao da odustanu od borbe. Eoban je poginuo s njime i ostalim članovima misije. Willibaldovo izvješće povezuje njihovu smrt s nadom u Krista i vječni život, a ne s oružanim otporom.
U Rimskom martirologiju Eoban je spomenut 5. lipnja, zajedno s Bonifacijem, Adelarom i njihovim drugovima mučenicima u Dokkumu. Njihov zajednički spomen čuva povezanost biskupa s onima koji su s njima naviještali vjeru. Eoban nije ostao samo ime uz poznatijega misionara: njegovo se mučeničko svjedočanstvo zasebno čuva i u crkvenoj predaji Erfurta.
U erfurtskoj katedrali časte se relikvije svetih Eobana i Adelara. Pronađene su 1154. godine, a pretpostavlja se da su oko 1160. bile pohranjene u kapeli sjevernoga tornja. Njihov je spomen tako postao dio molitvenoga života Crkve u gradu udaljenom od mjesta njihove smrti. Katedrala ih i danas povezuje kao dvojicu Bonifacijevih suputnika i mučenika.
Papa Benedikt XVI. tijekom posjeta Erfurtu 2011. podsjetio je na Eobana i Adelara kao na Bonifacijeve drugove koji su vjeru posvjedočili krvlju i čiji se grob nalazi u katedrali. Njihov primjer povezao je s pozivom kršćanima da drugima približe radost vjere. U tom spomenu ostaje prepoznatljivo i Eobanovo poslanje: služiti zajednici koja raste u vjeri i naviještati Krista zajedno s braćom u Crkvi.
