Sveti Engelbert Kolland
- Životni vijek
- 1827. – 1860.
- Slavi se
- 10. srpnja
Sveti Engelbert Kolland rođen je 21. rujna 1827. u Ramsauu u Tirolu, u današnjoj Austriji. Stupio je u franjevački red, postao svećenik i na vlastitu molbu bio poslan u misije na Bliskom istoku. Dar za jezike omogućio mu je služiti kršćanima različitih obreda i podrijetla; djelovao je među Arapima i Armencima te proučavao i prevodio stare spise.
U Damasku je bio kapelan franjevačke župe uz gvardijana Emanuela Ruiza. Suvremenici su ga pamtili po vedrini, uslužnosti i spremnosti na žrtvu. Govorio je arapski i brojne europske jezike, a među vjernicima je dobio ime „Abuna Melac“, odnosno „anđeoski pater“.
U srpnju 1860. nasilje koje je zahvatilo Damask usmjereno je i protiv kršćanske četvrti. U franjevačkom samostanu nalazilo se osam redovnika, među njima Engelbert, te trojica braće Massabki, maronitskih laika povezanih sa samostanom. Napadači su tijekom noći između 9. i 10. srpnja kroz skriveni ulaz prodrli u samostan. Redovnici i braća Massabki odbili su zanijekati kršćansku vjeru te su ubijeni.
Engelbert Kolland i ostala desetorica damaščanskih mučenika proglašeni su blaženima 10. listopada 1926. za pontifikata pape Pija XI. Papa Franjo kanonizirao ih je 20. listopada 2024., potvrdivši njihovo zajedničko svjedočanstvo vjernosti Kristu.
U Rimokatoličkoj Crkvi spomendan svetoga Engelberta Kollanda slavi se 10. srpnja, zajedno s damaščanskim mučenicima.