Sveti Elzear Sabranski
- Slavi se
- 27. rujna
Elzear Sabranski rodio se 1285. u plemićkoj obitelji u Provansi, u dvorcu Saint-Jean-de-Robians kraj Cabrières-d'Aiguesa. Odgoj i naobrazbu stekao je pod nadzorom strica Guillaumea de Sabrana, opata samostana svetoga Viktora u Marseilleu. Premda mu je podrijetlo otvorilo put prema dvoru, vojnoj službi i upravljanju velikim posjedima, svoj je položaj nastojao oblikovati prema franjevačkoj jednostavnosti i brizi za potrebite.
Još kao dječak bio je zaručen s Delfinom de Glandèves, provansalskom plemkinjom iz Puimichela, a vjenčali su se 1299. Predaja njihova braka ističe zajednički zavjet čistoće. Supružnici su pristupili Trećemu redu svetoga Franje te u Ansouisu i Puimichelu povezivali molitvu i pokoru s djelima milosrđa. Elzear je svojemu kućanstvu odredio pravila ponašanja, a siromašni i bolesni imali su posebno mjesto u njegovoj skrbi.
Nakon očeve smrti 1309. naslijedio je naslov grofa od Ariana u Napuljskom Kraljevstvu. Ondje je zatekao nepovjerenje stanovništva prema anžuvinskoj vlasti, no izvori naglašavaju da nije posegnuo za grubom odmazdom, nego je podanike nastojao pridobiti pravednošću i blagošću. Njegova pobožnost nije značila povlačenje iz javnih dužnosti. Godine 1312. predvodio je vojsku napuljskoga kralja Roberta u pohodu prema Rimu, a 1317. pozvan je u Napulj za odgojitelja kraljeva sina Karla. Poslije je služio i kao Karlov kaštelan.
Kraljevska ga je služba 1323. odvela u Pariz. Kao poslanik trebao je dogovoriti brak vojvode Karla s Marijom od Valoisa. Misiju je dovršio, ali se ondje teško razbolio i umro 27. rujna 1323. Tijelo mu je preneseno u Provansu i pokopano u franjevačkom habitu u crkvi manje braće u Aptu. Njegov je grob stradao za Francuske revolucije.
Elzearovo štovanje širilo se zbog glasa o njegovu kreposnom životu i čudesima koja su mu pripisivana. Papa Urban V., kojega tradicija povezuje s Elzearom kao njegovim krsnim kumčetom, proglasio ga je svetim 1369. U ikonografiji se pojavljuje kao plemić s krunom ili u raskošnoj odjeći, ali njegovo se crkveno pamćenje ponajprije vezuje uz franjevačkoga trećoredca koji je odgovornost vladara i diplomata sjedinio sa služenjem siromašnima.
Spomendan svetoga Elzeara slavi se 27. rujna. U nekim franjevačkim trećoredskim kalendarima on i blažena Delfina zajednički se spominju 26. rujna.
