Sveti Elizej Prorok
- Slavi se
- 14. lipnja
Sveti Elizej Prorok pozvan je usred rada u polju, a Božji poziv pretvorio je njegov svakodnevni život u služenje narodu. U Prvoj i Drugoj knjizi o Kraljevima on nije samostalni čudotvorac, nego čovjek kroz kojega Bog pokazuje da vidi gladne, bolesne, dužnike i narod zahvaćen političkim nasiljem.
Elizej, Šafatov sin iz Abel Mehole, živio je u devetom stoljeću prije Krista. Prorok Ilija zatekao ga je kako ore i prebacio preko njega svoj plašt. Elizej je ostavio volove, oprostio se s roditeljima i pošao služiti Iliji. Nakon Ilijina odlaska primio je njegov plašt i nastavio proročku službu u sjevernome Izraelskom Kraljevstvu.
Biblijske pripovijesti povezuju Elizejevu riječ s konkretnom nevoljom. Udovici kojoj su prijetili vjerovnici umnoženo je ulje; Šunamki koja mu je pružila gostoprimstvo naviješten je sin, a poslije joj je dijete vraćeno u život; gubavac Naaman ozdravio je kupanjem u Jordanu; mala količina hrane bila je dovoljna za mnoštvo. Ti tekstovi naviještaju Božju vlast i milosrđe, a ne Elizejevu privatnu moć.
Elizej je djelovao i u burnim političkim okolnostima, savjetovao kraljeve i sudjelovao u događajima koji uključuju rat i promjene vlasti. Biblijski prikaz ne skriva tvrdoću toga doba. Prorokova zadaća nije bila ugađati vladarima, nego podsjećati da povijest i kraljevska moć ostaju pod Božjim sudom.
O njegovoj smrti govori Druga knjiga o Kraljevima, koja još jednom povezuje njegove kosti sa znakom života. Kasnija predaja smješta njegove relikvije u različite gradove, ali te prijenose nije moguće jednako pouzdano potvrditi. Crkva ga štuje kao biblijskoga pravednika, bez postupka kanonizacije kakav pripada kasnijim stoljećima.
Spomendan svetoga Elizeja 14. lipnja poziva čitati njegov život u cjelini Pisma. Plašt koji je primio od Ilije označuje poslanje koje se ne posjeduje, nego predaje dalje: slušati Boga, govoriti istinu moćnima i približiti Božje milosrđe onima koje društvo lako previdi.
