Sveti Ekspedit iz Melitene
- Slavi se
- 19. travnja
Sveti Ekspedit u pučkoj je pobožnosti postao podsjetnik da se dobro ne odgađa, ali njegova povijesna jezgra mnogo je skromnija od kasnije ikonografije i brojnih zaštitništava. Drevna ga predaja pamti kao mučenika iz Melitene, dok križ s natpisom „danas“ i gavran koji zaziva „sutra“ pripadaju kasnijemu tumačenju njegova imena.
Melitena, današnja Malatya u istočnoj Turskoj, bila je važan grad rimske provincije Armenije i vojno središte. U martirologijskoj se tradiciji pod 19. travnja spominje skupina tamošnjih mučenika, među kojima je i Expeditus. Lokalni izvori njegovu smrt smještaju u 303. godinu, za Dioklecijanova progona, i opisuju ga kao rimskoga vojnika ili časnika.
Ipak, sačuvani podatci ne dopuštaju siguran, razrađen životopis. Tvrdnje da je zapovijedao čitavom Dvanaestom legijom, da je sudjelovao u čudesnoj pobjedi nakon molitve ili da su svi detalji njegova pogubljenja poznati pripadaju kasnijim pripovijestima. One mogu svjedočiti o načinu na koji je pobožnost zamišljala mučenikovu hrabrost, ali ne nose težinu suvremenoga povijesnog izvještaja.
Najpoznatiji prikaz pokazuje Ekspedita kao mladoga rimskog vojnika. U jednoj ruci drži palmu mučeništva, a u drugoj križ s latinskom riječju hodie, „danas“. Pod nogom mu je gavran koji grakće cras, „sutra“. Slika pretvara njegovo latinsko ime, povezano s brzinom ili spremnošću, u duhovnu pouku: obraćenje i dobro djelo ne valja odgađati.
Nije sigurno da je ta igra riječima povezana s povijesnim mučenikom od početka njegova štovanja. Još je manje opravdano iz nje zaključivati da svetac djeluje poput jamstva trenutačna rješenja. Pobožno zazivanje Ekspedita u hitnoj potrebi može biti molitva za odlučnost i pouzdanje u Boga, ali nije obećanje da će svaka molba biti brzo ispunjena na željeni način.
Tijekom novijih stoljeća njegovo se štovanje osobito proširilo u Latinskoj Americi, na otoku Réunionu i u drugim krajevima. Vjernici ga zazivaju pred ispitima, u bolesti, novčanim nevoljama, sporovima i različitim krizama. Ta zaštitništva pripadaju razvoju pučke pobožnosti; nisu događaji iz njegova provjerena života.
U središtu njegova spomena zato nije brzina čudesne pomoći, nego mučenička odluka da se Kristu pripada danas. Ako je povijesni Ekspedit ostao gotovo bez lica i glasa, njegovo je ime u crkvenom pamćenju dobilo sažetu evanđeosku oštrinu. Vrijeme za vjernost nije neodređeno sutra: ono počinje u sadašnjem odgovoru na primljenu milost.
