Sveti Edvard Mučenik

Sveti Edvard Mučenik bio je mladi anglosaksonski kralj čija je kratka vladavina završila nasilnom smrću. Rođen je oko 962. kao najstariji sin engleskoga kralja Edgara, a na prijestolje je stupio nakon očeve smrti 975. godine.

Nasljeđivanje nije bilo mirno. Dio velikaša podupirao je Edvarda, a drugi njegova mlađega polubrata Æthelreda. Budući da su obojica bili djeca, sukob je prvenstveno bio borba moćnih obiteljskih i crkvenih krugova. Edvarda su podupirali canterburyjski nadbiskup Dunstan i drugi pristaše, dok je uz Æthelreda stajala njegova majka, kraljica Ælfthryth.

Edvardova vladavina trajala je manje od tri godine. Zemlju su dijelili prijepori oko posjeda koje je njegov otac prenio benediktinskim samostanima, a velikaške su skupine nastojale vratiti zemlju i utjecaj. Mladi kralj u tim okolnostima nije bio samostalan vladar, nego središte suprotstavljenih interesa.

Rani zapis Edvarda opisuje i kao nagla, ponekad nasilna mladića. Njegovo kasnije štovanje zato ne počiva na uljepšanoj slici besprijekorna kralja. Crkveno pamćenje oblikovalo se ponajprije oko nepravedne i izdajničke smrti mladoga vladara te pokorničke svijesti koju je njegovo ubojstvo probudilo u narodu.

Edvard je ubijen 18. ožujka 978. na posjedu svoje maćehe kod dvorca Corfe u Dorsetu. Okolnosti i počinitelji ostali su nejasni. Kasniji su pisci krivnju pripisivali kraljici Ælfthryth, dok dio povjesničara smatra da su ubojstvo mogli izvršiti pristaše njezina sina bez njezine zapovijedi. Edvard je najprije žurno pokopan u Warehamu, a godinu dana poslije tijelo mu je svečano preneseno u opatiju Shaftesbury.

Ubrzo nakon smrti počeo se častiti kao mučenik i svetac, a njegov je kult ušao u crkvene kalendare i Rimski martirologij. Njegova tragična smrt ostala je u engleskome kršćanskom pamćenju kao poziv na pokajanje, pomirenje i odgovornost onih kojima je povjerena vlast.