Sveti Edmund Gennings

Sveti Edmund Gennings bio je mladi engleski svećenik čija je služba trajala tek nešto više od godine dana. Vratio se u domovinu znajući da ondje katolički svećenik može biti uhićen i osuđen na smrt. Njegov se put povezao s obiteljima koje su svećenicima otvarale vrata svojih kuća, sa skrivenim slavljenjem mise i s vjernicima kojima je takva služba bila potrebna. Pogubljen je u Londonu 10. prosinca 1591. Crkva ga časti među Četrdeset mučenika Engleske i Walesa.

Edmund je rođen 1567. u Lichfieldu u Staffordshireu. U pripovijesti o njegovoj mladosti ostao je zapamćen kao ozbiljan i promišljen dječak, sklon pitanjima vjere. Oko šesnaeste godine postao je paž u kući katoličkoga plemića Richarda Sherwooda. Život uz toga čovjeka približio ga je katoličkoj vjeri. Za Edmunda susret s vjerom nije završio na upoznavanju tuđih običaja: postao je katolik, a poslije je i sam poželio služiti kao svećenik.

Kad je Sherwood napustio Englesku radi priprave za svećeništvo, Edmund je krenuo za njim. Njegovo se školovanje nastavilo u engleskom kolegiju u Reimsu u Francuskoj, kamo su dolazili kandidati koji su se pripremali za službu svojim sunarodnjacima. Za svećenika je zaređen 1590. Imao je tek dvadesetak godina i pred njim je bilo poslanje koje se nije moglo odvojiti od opasnosti. U Engleskoj su zakonske mjere protiv katoličkih svećenika ozbiljno ugrožavale i njih i ljude koji su im pružali utočište.

U domovinu se vratio pod pretpostavljenim imenom Ironmonger. Takvo je ime trebalo prikriti njegov identitet dok je putovao i tražio pristup vjernicima. Iskrcao se u Whitbyju, a zatim se uputio prema Lichfieldu, želeći pronaći svoje bližnje. Obraćenje ga je udaljilo od obitelji, ali nije prekinulo njegovu želju za susretom. Ondje je doznao da je od rodbine koju je tražio ostao samo mlađi brat John, koji je otišao u London.

Edmund se uputio za njim. Prema kasnijoj obiteljskoj pripovijesti, otprilike je mjesec dana obilazio mjesta na kojima se nadao pronaći brata. Susret do kojega je napokon došao nije mu donio željeni obiteljski mir. John nije prihvaćao njegovu vjeru i zamolio ga je da ode, bojeći se da bi i sam mogao postati sumnjiv zbog povezanosti s katoličkim svećenikom. Edmund je zatim ponovno otišao u Francusku. U toj je kratkoj epizodi ostala sačuvana osobna cijena njegova puta: povratak u domovinu nije značio i povratak u sigurnost obiteljskoga doma.

Godine 1591. ponovno je bio u Engleskoj. Dio svoje kratke misijske službe proveo je na sjeveru zemlje, a zatim ga je put odveo u London. Njegovo je svećeništvo ovisilo o gostoprimstvu ljudi spremnih prihvatiti rizik. Među takvima je bio Swithun Wells, katolički laik čija je kuća postala mjesto okupljanja vjernika i slavljenja mise. Svećenik i domaćin imali su različita zvanja, ali su se njihovi životi povezali oko iste vjere.

Dana 7. studenoga 1591. Edmund je uhićen tijekom slavlja mise u Wellsovoj kući na području londonskoga Gray's Inna. Upad su izveli Richard Topcliffe i njegovi službenici. Među uhićenima bio je i svećenik Polydore Plasden. Za Genningsa je time završilo razdoblje putovanja i skrivene pastoralne službe. Ono zbog čega se vratio u Englesku, njegovo katoličko svećeništvo, postalo je razlog njegova progona i osude.

Na smrt je odveden 10. prosinca 1591. Pogubljen je u londonskom Gray's Inn Fieldsu, pred kućom u kojoj je bio uhićen. Podnio je tadašnju kaznu vješanjem i raščetvorenjem. Istoga je dana ondje pogubljen i Swithun Wells, koji mu je pružio gostoprimstvo. Edmund je imao približno dvadeset i četiri godine. Od ređenja do mučeništva proteklo je vrlo malo vremena, ali je u tom kratkom razdoblju ostao svećenik među ljudima kojima je bio poslan.

Mlađi brat John poslije je i sam prihvatio katoličku vjeru. Edmundova ga je smrt duboko obilježila, a uspomenu na brata sačuvao je i pisanjem njegova životopisa. Taj je životopis objavljen 1614. u Saint-Omeru. Tako je brat koji se pri njihovu susretu bojao posljedica Edmundove prisutnosti postao jedan od čuvara uspomene na njega. Njihovi se putovi nisu završili na rastanku u Londonu.

Papa Pio XI. proglasio je Edmunda Genningsa blaženim 15. prosinca 1929. Papa Pavao VI. uvrstio ga je među svece 25. listopada 1970., zajedno s ostalim članovima skupine Četrdeset mučenika Engleske i Walesa. Njegovo je svjedočanstvo time povezano sa svećenicima i laicima koji su u različitim okolnostima podnijeli smrt zbog katoličke vjere. U Edmundovu životu osobito se susreću svećenički poziv i gostoprimstvo vjernika bez kojega njegova služba ne bi bila moguća.

Rimski martirologij spominje Edmunda Genningsa 10. prosinca, na dan njegova mučeništva. U mjesnom kalendaru Nadbiskupije Southwark njegov se zajednički neobvezni spomendan sa svetim Swithunom Wellsom slavi 11. prosinca. Uspomena na mladoga svećenika živi i u crkvi njemu posvećenoj u Willenhallu. Njegov kratki život ostaje vezan uz konkretne ljude: plemića čiji ga je primjer približio vjeri, brata kojega je tražio, domaćina koji mu je otvorio kuću i vjernike zbog kojih se vratio u Englesku.