Sveti Devasahayam Pillai

Sveti Devasahayam Pillai pokazuje kako prihvaćena vjera može promijeniti čovjekov odnos prema moći, društvenom položaju i neprijateljima. Bio je dvorski službenik u indijskom Travancoreu, a nakon krštenja postao je progonjeni laik. U zatvoru i mučenju nije odgovorio osvetom, nego molitvom za one koji su ga zlostavljali.

Rođen je 23. travnja 1712. u Nattalamu, na području današnje indijske savezne države Tamil Nadu. Dobio je ime Neelakandan Pillai i odrastao u imućnoj hinduističkoj obitelji zajednice Nair. Kao sposoban mlad čovjek dospio je u službu maharadže Marthande Varme te preuzeo odgovorne državne poslove na dvoru u Padmanabhapuramu.

Ondje je upoznao Eustachiusa De Lannoya, nizozemskoga časnika u službi travancoreanskoga vladara. Razgovori s njim probudili su Neelakandanovo zanimanje za kršćansku vjeru. Kršten je 1745. u Vadakkankulamu i uzeo ime Lazar, na malajalamskom Devasahayam, što znači „Bog pomaže”. Krštenje nije bilo promjena korisna za karijeru: dovelo ga je u sukob s okolinom i poretkom kojemu je dotad pripadao.

Protivnici su ga optužili da se službenim položajem koristi kako bi druge prisiljavao na obraćenje. Uhićen je i godinama zlostavljan. Izvori opisuju javno ponižavanje, progonstvo i gotovo svakodnevna premlaćivanja. Europski kršćani zauzimali su se za njegovo oslobađanje, ali mu je povratak prijašnjem životu bio onemogućen.

U tim okolnostima njegova se vjera pokazala osobito jasnom. Nije bio svećenik ni redovnik, nego suprug i laik čiji se kršćanski poziv odvijao u javnoj službi, obiteljskom životu i kušnji. Molio je za tamničare i nastojao na nasilje odgovoriti blagošću. Njegovo mučeništvo zato nije izdvojeni završni trenutak, nego vrhunac vjernosti koju je živio tijekom dugoga progona.

Vojnici su ga 14. siječnja 1752. odveli u Kattadimalai, blizu Aralvaimozhyja, i usmrtili hicima. Tijelo je preneseno u crkvu svetoga Franje Ksaverskoga u Kottaru, današnjem Nagercoilu, gdje su njegovi posmrtni ostaci položeni pod oltar. Mjesto je postalo hodočasničko središte.

Proglašen je blaženim 2. prosinca 2012. u Kottarskoj biskupiji, nakon što je Crkva priznala njegovo mučeništvo. Papa Franjo proglasio ga je svetim 15. svibnja 2022. Bio je prvi kanonizirani indijski laik koji nije pripadao redovničkoj zajednici. Njegov se spomen slavi 14. siječnja, na dan smrti.

Devasahayamov život ne poziva na prezir prema kulturi iz koje je potekao niti opravdava prisilu u vjeri. Naprotiv, njegova je odluka bila osobna i skupo plaćena. Njegovo svjedočanstvo govori da se Krista može nasljedovati usred složenih društvenih odnosa, bez oružja i povlastica. U čovjeku kojemu su oduzeli položaj i slobodu ostala je sloboda da ne uzvrati mržnjom.