Sveti Danijel Comboni

Sveti Danijel Comboni vjerovao je da afričke Crkve ne smiju ostati predmet tuđe pomoći, nego postati nositeljice vlastita poslanja. Njegovo geslo o obnovi Afrike s Afrikom sažima misionarski pogled koji je, uza sve granice devetnaestoga stoljeća, tražio domaće suradnike, obrazovanje i trajne zajednice.

Rođen je 15. ožujka 1831. u Limone sul Gardi. Školovao se u institutu svećenika Nicole Mazze u Veroni, učio jezike i pripremao se za afričke misije. Za svećenika je zaređen 1854., a 1857. otišao u Sudan. Bolesti, teška klima i smrt suradnika prisilili su ga na povratak, ali nisu ugasili njegovo poslanje.

Godine 1864. oblikovao je Plan za obnovu Afrike. Putovao je Europom, prikupljao sredstva i nastojao probuditi odgovornost cijele Crkve. Osnovao je muški misionarski institut 1867. i ženski 1872., današnje kombonijanske zajednice. Uključivanje žena i odgoj domaćih suradnika bili su važni za stvaranje ustanova koje neće ovisiti samo o povremenim dolascima iz Europe.

Comboni je djelovao u okruženju kolonijalnih interesa i europskih predodžaba o Africi. Njegov je govor nosio obilježja svoga doba, ali se konkretno suprotstavljao trgovini robljem, učio jezike i nastojao da afrički kršćani budu djelatni nositelji evangelizacije. Na Prvome vatikanskom saboru zagovarao je veću brigu biskupa za Središnju Afriku.

Godine 1877. imenovan je apostolskim vikarom Središnje Afrike i posvećen za biskupa. Suša, glad, bolesti i gubitci teško su pogađali misiju. Unatoč narušenu zdravlju vratio se u Sudan 1880. Umro je u Khartoumu 10. listopada 1881. tijekom epidemije.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1996., a svetim 5. listopada 2003. Njegov spomendan 10. listopada podsjeća da misija nije osvajanje ni jednostrana pomoć. Ona sazrijeva kada se evanđelje naviješta u uzajamnosti, kada mjesna Crkva preuzima odgovornost i kada se dostojanstvo naroda brani konkretnim djelima.