Sveti Charles de Foucauld
- Životni vijek
- 1858. – 1916.
- Slavi se
- 1. prosinca
- Rodno ime
- Charles Eugène de Foucauld de Pontbriand
Sveti Charles de Foucauld rodio se 15. rujna 1858. u Strasbourgu u francuskoj plemićkoj obitelji. Sa šest godina ostao je bez roditelja pa su njega i sestru odgajali djed i baka. U mladosti se udaljio od vjere, školovao za časnika i služio u francuskoj vojsci u Alžiru.
Nakon napuštanja vojske istraživao je Maroko. Ozbiljno je proučavao zemlju, jezike i običaje stanovništva, a njegov je rad Francusko geografsko društvo nagradilo zlatnom medaljom. Susreti sa Židovima i muslimanima te njihova vjernost molitvi ponovno su u njemu probudili pitanje Boga. Po povratku u Pariz 1886. doživio je obraćenje i obnovio katoličku vjeru.
Godine 1890. stupio je među trapiste. Živio je u Francuskoj i potom u Akbèsu na sirijsko-turskoj granici, ali ga je privlačio još skrovitiji i siromašniji život. Nakon sedam godina napustio je red te u Nazaretu služio klarisama kao vrtlar, vratar i sakristan, provodeći mnogo vremena u molitvi.
Za svećenika je zaređen 9. lipnja 1901. Uzeo je ime Charles od Isusa i vratio se u Saharu. U Béni Abbèsu podigao je jednostavnu nastambu posvećenu euharistijskom klanjanju i gostoprimstvu. Želio je biti brat svakomu čovjeku, bez obzira na njegovu vjeru, podrijetlo ili društveni položaj. Ondje se zauzimao i za ljude u ropstvu.
Poslije se nastanio u Tamanrassetu među Tuarezima. Nije gradio poslanje na javnim propovijedima, nego na blizini, prijateljstvu i svakodnevnoj službi. Učio je tuareški jezik, prikupljao pjesništvo i predaje te sastavljao rječnik i gramatiku. Njegov je četverosveščani rječnik objavljen nakon smrti i ostao je vrijedan jezikoslovni rad.
Charles je želio okupiti zajednicu Male braće Isusove, ali mu se za života nitko nije pridružio. Njegovo skrovito poslanje ipak nije ostalo bez ploda: nakon smrti njegovim su se nadahnućem razvile brojne redovničke i laičke zajednice koje spajaju klanjanje, jednostavnost i prisutnost među ljudima.
U nemirima Prvoga svjetskog rata skupina naoružanih ljudi pokušala ga je oteti. Ubijen je 1. prosinca 1916. pred svojom nastambom u Tamanrassetu. Blaženim je proglašen 13. studenoga 2005., a papa Franjo proglasio ga je svetim 15. svibnja 2022.
Spomendan svetoga Charlesa de Foucaulda slavi se 1. prosinca.
Misli
Iznad svega, uvijek u svakoj osobi gledajte Isusa, i u skladu s time prema svakome se odnosite ne samo kao prema jednakome i kao bratu ili sestri, nego i s velikom poniznošću, poštovanjem i nesebičnom velikodušnošću.
Budimo maleni iznutra uz pomoć poniznosti, maleni izvana uz pomoć prezrenosti: Bog je htio biti tako malen, zauzeti posljednje mjesto u tolikoj mjeri da se nijedan smrtnik ne bi mogao spustiti niže od njega.
Čim sam povjerovao da postoji Bog, shvatio sam da ne mogu drukčije živjeti nego samo za njega: redovnički poziv primio sam u istome trenutku kada i vjeru.
Molimo s malo riječi, ali s puno vjere, poniznosti, ljubavi, sinovskog povjerenja, a možemo moliti i bez riječi.
Bože moj, ako postojiš, daj da te upoznam!
Charles je često isticao da, s obzirom da želimo nasljedovati Krista, ne možemo tražiti časti i povlastice. On je bio siromašan, kako da ja budem bogat? On je bio prezren, kako da ja zahtijevam da me svi vole? On je bio odbačen, kako ja mogu tražiti da me svi prihvate? Radujmo se što možemo dijeliti njegovu sudbinu, često je ponavljao. Ljubav je neodvojiva od nasljedovanja.
Mali brat Karlo svoju je mladost proveo živeći razvratno. Na jednom je mjestu čak zapisao da mu u određenom trenutku ni takav način života više nije donosio nikakve užitke. Počeo je tražiti Boga moleći jednostavnu molitvu – Bože moj, ako postojiš, daj da te upoznam.
Ako naše srce gori za Boga, ono nužno gori i za čovjeka – naravno, ako je ljubav autentična. Ljubav prema bližnjemu nije samo jedan od najsigurnijih znakova ljubavi prema Bogu nego je i jedan od najsigurnijih načina da se tu ljubav stekne, isticao je.
Poznat je i kao mali brat Karlo. Ostavio je nekoliko rječnika i prijevoda dijelova Svetoga pisma, ali i mnoge misli, te plodove svojih molitava.
Naše srce ne može gorjeti za Boga i biti ledeno za ljude niti može gorjeti za ljude ili biti ledeno za Boga.
Počeo je tražiti Boga moleći jednostavnu molitvu – Bože moj, ako postojiš, daj da te upoznam.
Iznad svega, uvijek vidjeti Isusa u svakom čovjeku, i stoga se prema svakome odnositi ne samo kao prema sebi ravnopravnom i kao prema bratu ili sestri, već i s velikom poniznošću, poštovanjem i nesebičnom velikodušnošću.
Molitve i pobožnosti
