Sveti Cezarije Arleški
- Slavi se
- 27. kolovoza
Sveti Cezarije Arleški rodio se oko 470. u Chalon-sur-Saôneu, u rimsko-burgundskoj obitelji. Sa sedamnaest godina napustio je dom i poslije stupio u glasoviti samostan na otoku Lérinsu. Redovnički je život shvatio vrlo ozbiljno, toliko da je pretjeranom strogošću narušio zdravlje te je poslan na liječenje u Arles.
Arleški biskup Eonije zaredio ga je za đakona i svećenika. Cezarije je zatim tri godine vodio samostan, a nakon Eonijeve smrti izabran je za arleškoga biskupa. Biskupsku je službu obnašao od 502. do smrti 542. godine, u nemirnu vremenu sukoba Vizigota, Ostrogota, Burgunda i Franaka.
Ratovi su donosili glad, ropstvo i raseljavanje. Cezarije je pomagao siromasima i bolesnima te otkupljivao zarobljenike, ne pitajući pripadaju li njegovu narodu ili neprijateljskoj strani. Za njihovu je slobodu bio spreman prodavati i crkvene dragocjenosti. Zbog političkih optužaba dvaput je bio prognan ili zatvoren, ali se nakon utvrđene nevinosti vraćao svojoj službi. Zauzeo se čak i za čovjeka koji ga je oklevetao.
Bio je neumoran propovjednik i obnovitelj crkvenoga života. Od svećenika je tražio da često i razumljivo propovijedaju, a laike je poticao da slušaju i čitaju Sveto pismo. Više od dvjesto pedeset sačuvanih propovijedi pokazuje pastira koji govori izravno o molitvi, milosrđu, obraćenju, praznovjerju i odgovornosti za bližnje.
Cezarije je sastavio pravila za mušku i žensku redovničku zajednicu. Pravilo za djevice namijenio je samostanu koji je vodila njegova sestra Cezarija Starija. U crkvenoj je stezi nastojao povezati biskupsku službu s redovničkom jednostavnošću, oslanjajući se osobito na misao svetoga Augustina.
Predsjedao je saborima u Agdeu 506. i Orangeu 529. godine. Sabor u Orangeu jasno je ispovjedio prvenstvo Božje milosti: čovjek ne započinje put spasenja vlastitim zaslugama, nego Bog prvi budi vjeru i ljubav, a kršteni potom surađuje s primljenom milošću. Ta je ravnoteža obilježila zapadni nauk o milosti i slobodnoj volji.
Cezarije je umro u Arlesu 27. kolovoza 542. Njegov je kult stariji od suvremenih postupaka kanonizacije. Spomendan svetoga Cezarija Arleškoga slavi se 27. kolovoza. Crkva ga pamti kao pastira koji je nauk o milosti pretočio u neumorno propovijedanje, skrb za siromašne i oslobađanje zarobljenih.
