Sveti Bertold iz Kalabrije

Sveti Bertold iz Kalabrije pripada početcima karmelske zajednice, ali o njegovu životu znamo manje nego što kasnija predaja želi ispričati. Njegovo značenje nije u sigurnoj tituli osnivača, nego u slici pustinjaka koji je na Karmelu okupio braću oko molitve, zajedništva i biblijskoga lika proroka Ilije.

Predaja ga povezuje s južnom Italijom, dok jedan lokalni životopis govori o podrijetlu iz okolice Limogesa u Francuskoj. Ta se razlika ne može pouzdano razriješiti iz dostupnih izvora. Navodi se da je nakon neuspjeha Drugoga križarskog rata stigao u Svetu Zemlju i ostao među pustinjacima na brdu Karmelu.

Ti su se pustinjaci smjestili uz mjesto povezano s prorokom Ilijom. Željeli su živjeti u samoći, molitvi i bratstvu, daleko od buke križarskih vojski i gradova. Kasnija karmelska memorija prepoznala je u toj zajednici jedan od korijena Reda Braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.

Bertolda su, prema predaji, braća oko 1185. izabrala za poglavara. Ponekad ga se naziva prvim ili generalnim poglavarom karmelićana, ali takvu titulu ne treba razumjeti kao da je već tada postojao red uređen u svim kasnijim oblicima. Zajednica je pravilo primila tek početkom 13. stoljeća od jeruzalemskoga patrijarha Alberta.

Njegov se ideal opisuje kao nasljedovanje proroka Ilije: stajati pred živim Bogom, slušati njegovu riječ i revno mu služiti. Karmelska duhovnost poslije će snažno razviti tu biblijsku poveznicu, zajedno s marijanskim identitetom reda. Kod Bertolda se ona pojavljuje kao predajni znak kontinuiteta između pustinjačkoga života na Karmelu i kasnije zajednice.

Umro je, prema lokalnoj predaji, 1195. i pokopan na području zapadnoga Karmela. Naslijedio ga je Brocard, uz kojega se povezuje primanje Albertova pravila. Kasniji odlazak karmelskih pustinjaka na Zapad dogodio se desetljećima nakon Bertoldove smrti i ne treba ga pripisivati njegovu osobnom djelovanju.

Njegov se spomen slavi 29. ožujka. Izvori nisu posve ujednačeni ni u naslovu njegova kulta: hrvatska ga tradicija vodi kao svetoga, dok ga engleski kataloški oblik naziva blaženim. U ovom se članku slijedi preporučeni hrvatski naziv Sveti Bertold iz Kalabrije, uz svijest da je riječ o starom, predkongregacijskom štovanju, a ne dokumentiranoj formalnoj kanonizaciji.

Bertoldov lik zato traži skromnost u tvrdnjama. Ne treba mu izmišljati sigurnu biografiju da bi njegovo mjesto bilo razumljivo. Njegova predaja čuva spomen na čovjeka koji je pomogao pustinjacima živjeti kao bratstvo pred Bogom. Iz takve tišine i zajedništva poslije je izrastao jedan od velikih duhovnih redova Crkve.