Sveti Berard iz Carbia
- Slavi se
- 16. siječnja
Sveti Berard iz Carbia bio je franjevački svećenik i predvodnik petorice braće koja se časte kao prvi mučenici Franjevačkoga reda. Zajedno s Petrom, Otonom, Akurcijem i Adjutom stradao je u Maroku 16. siječnja 1220.
Predaja ga smješta u plemićku obitelj Leopardi iz Carbia, današnjega Calvija dell'Umbria. Navodi i da ga je Franjo Asiški primio u Red 1213. godine. Berard je poznavao arapski, pa je 1219. izabran da predvodi braću poslanu naviještati evanđelje u muslimanskim krajevima.
Put ih je preko Portugala doveo u Sevillu, a zatim u Maroko. Ondje su javno propovijedali kršćansku vjeru. Hagiografska predaja opisuje njihova uhićenja, protjerivanja i povratke te navodi da ih je vladar naposljetku osobno pogubio mačem. Povijesna jezgra njihova poslanja i smrti jasna je, dok dramatične pojedinosti pripovijesti nije moguće jednako čvrsto potvrditi.
Tijela mučenika prenesena su u Portugal, a njihove se relikvije povezuju sa samostanom Svetoga Križa u Coimbri. Predaja drži da je svjedočanstvo petorice snažno djelovalo na mladoga augustinskoga kanonika Fernanda, budućega svetog Antuna Padovanskog, koji je potom stupio među franjevce i krenuo putem misionarskoga služenja.
Papa Siksto IV. proglasio je Berarda i njegove drugove svetima 7. kolovoza 1481. Njihov zajednički spomendan slavi se 16. siječnja.
