Sveti Berard i drugovi

Sveci dana za 16. siječnja

(umrli 16. siječnja 1220.)

Priča o svetom Berardu i drugovima

Propovijedati evanđelje često je opasan posao. Napustiti vlastitu domovinu i prilagoditi se novim kulturama, vlastima i jezicima dovoljno je teško; a mučeništvo zaokružuje sve ostale žrtve.

Godine 1219., s blagoslovom svetoga Franje, Berard je napustio Italiju s Petrom, Adjutom, Akursijem, Odom i Vitalisom kako bi propovijedali u Maroku. Putem, u Španjolskoj, Vitalis se razbolio te je zapovjedio ostaloj braći da bez njega nastave svoje poslanje.

Pokušali su propovijedati u Sevilli, tada pod muslimanskom vlašću, ali nisu nikoga obratili. Zatim su pošli u Maroko, gdje su propovijedali na trgu. Braća su odmah bila uhićena i naređeno im je da napuste zemlju; oni su to odbili. Kad su ponovno počeli propovijedati, razgnjevljeni sultan naredio je da ih pogube. Nakon što su podnijeli teška premlaćivanja i odbili razna podmićivanja da se odreknu svoje vjere u Isusa Krista, sâm ih je sultan 16. siječnja 1220. dao pogubiti odrubljivanjem glave.

Sveti Berard i drugovi bili su prvi franjevački mučenici. Kad je Franjo čuo za njihovu smrt, uskliknuo je: „Sada doista mogu reći da imam petoricu manje braće!” Njihove su relikvije bile prenesene u Portugal, gdje su potaknule jednoga mladog augustinskog kanonika da prijeđe franjevcima i već sljedeće godine krene u Maroko. Taj je mladić bio sveti Antun Padovanski. Ova su petorica mučenika kanonizirana 1481. godine.

Razmatranje

Smrt Berarda i njegovih drugova probudila je misionarski poziv u Antunu Padovanskom i u mnogim drugima. Bilo je vrlo, vrlo mnogo franjevaca koji su odgovorili na Franjin izazov. Naviještanje evanđelja može stajati života, ali to nije zaustavilo franjevce i franjevke koji i danas u mnogim zemljama diljem svijeta riskiraju svoj život. Sveti Berarde i drugovi, molite za nas!