Sveti Benedikt Menni, svećenik bolničar i osnivač
- Životni vijek
- 1841. – 1914.
- Slavi se
- 24. travnja
Sveti Benedikt Menni rodio se 11. ožujka 1841. u Milanu kao Angelo Ercole Menni Figini, peto od petnaestero djece. Kao mladi bankovni službenik odbio je krivotvoriti poslovne zapise i napustio posao. U vrijeme bitke kod Magente pomagao je prenositi ranjenike s milanskoga kolodvora u bolnicu. Taj ga je susret s ljudskom patnjom doveo do Bolničke braće svetoga Ivana od Boga.
U novicijat je stupio 1860., položio zavjete 1864. i uzeo ime Benedikt. Nakon studija filozofije i teologije zaređen je za svećenika 1866. Papa Pio IX. povjerio mu je obnovu bolničarskoga reda u Španjolskoj i Portugalu. U Barceloni je 1867. otvorio dječju bolnicu, prvu među brojnim ustanovama koje je poslije osnivao u Španjolskoj, Portugalu i Meksiku.
Njegovo služenje bilo je posebno usmjereno prema napuštenima, starijima, oboljelima od dječje paralize i osobama s teškoćama mentalnoga zdravlja. Tijekom Trećega karlističkog rata ponovno se posvetio ranjenicima. U susretu s Maríjom Josefom Recio i Maríjom Angustias Giménez sazrela je zamisao o ženskoj redovničkoj zajednici koja bi nastavila isto poslanje. Tako je 31. svibnja 1881. u Madridu osnovao Sestre bolničarke Presvetoga Srca Isusova. Papa Lav XIII. zajednicu je konačno odobrio 1901.
Menni je u Španjolskoj razvio mrežu bolnica, osobito ustanova za psihijatrijsku skrb, te obnovio red u Portugalu. Posljednje je godine, oslabljen moždanim udarom i demencijom, proveo u Dinanu u Francuskoj, gdje je umro 24. travnja 1914.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 23. lipnja 1985., a svetim 21. studenoga 1999. Spomendan mu se slavi 24. travnja.
