Sveti Benedikt Josip Labre

Život svetog Benedikta Josipa Labrea

Sveti Benedikt Josip Labre bio je doista neobičan, jedan od onih Božjih osobitih malenih. Rođen u Francuskoj kao najstarije od osamnaestero djece, učio je pod vodstvom svojega ujaka, župnika. Zbog slaba zdravlja i nedostatne prikladne naobrazbe nije uspio u svojim nastojanjima da stupi u redovnički život. Tada se, u šesnaestoj godini, dogodila duboka promjena. Benedikt je izgubio želju za učenjem i odrekao se svake pomisli na svećeništvo, na veliku zabrinutost svojih rođaka.

Postao je hodočasnik te putovao od jednoga velikog svetišta do drugoga, živeći od milostinje. Nosio je dronjke prosjaka i svoju hranu dijelio sa siromasima. Ispunjen ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, Benedikt je osobito štovao Blaženu Djevicu Mariju i Presveti Oltarski Sakrament. U Rimu, gdje je neko vrijeme živio u Koloseju, zvali su ga „siromah Četrdesetsatnog klanjanja“ i „rimski prosjak“. Ljudi su njegov dronjavi izgled prihvaćali lakše nego on sam. Samomu sebi opravdavao se riječima da „naša utjeha nije na ovome svijetu“.

Dana 16. travnja 1783., posljednjega dana svojega života, Benedikt se dovukao do jedne crkve u Rimu i ondje molio dva sata prije nego što se srušio te mirno preminuo u obližnjoj kući. Odmah nakon njegove smrti narod ga je proglasio svetim.

Benedikta Josipa Labrea kanonizirao je papa Lav XIII. 1881. godine. Njegov se liturgijski spomendan slavi 16. travnja. Sveti Benedikte Josipe Labre, moli za nas!

Razmatranje

U suvremenom središtu velegrada neki mjesni osebujnik satima kleči na pločniku i moli. Ogrnut svom svojom odjećom i zimi i ljeti, prolaznike pozdravlja blagoslovom. Gdje spava, nitko ne zna, ali on je zasigurno izravni duhovni potomak Benedikta, čovjeka u dronjcima koji je spavao u ruševinama rimskoga Koloseja. Danas takvo ponašanje pripisujemo duševnoj bolesti; Benediktovi suvremenici nazivali su ga svetim. Svetost je uvijek pomalo luda prema mjerilima ovoga svijeta.

Sveti Benedikt Josip Labre zaštitnik je:

beskućnika