Sveti Benedikt Anianski
- Slavi se
- 11. veljače
Sveti Benedikt Anianski, rođen oko 747. kao Witiza, potjecao je iz vizigotske plemićke obitelji u južnoj Francuskoj. Odgojen je na franačkom dvoru i služio Pipinu Malom i Karlu Velikom. Tijekom vojnoga pohoda 773. umalo se utopio u rijeci Ticinu pokušavajući spasiti brata. To je iskustvo ubrzalo odluku koja je u njemu već sazrijevala: napustiti dvorski život i posvetiti se Bogu.
Ušao je u opatiju Saint-Seine i uzeo ime Benedikt. Nakon razdoblja stroge askeze povukao se na obiteljsko imanje uz rijeku Aniane. Ondje je oko 780. okupio redovničku zajednicu. Isprva se nadahnjivao pravilima istočnih monaha, no iskustvo ga je vratilo uravnoteženosti Pravila svetoga Benedikta iz Nursije. Samostan u Anianeu ubrzo je postao središte iz kojega su se obnavljale i osnivale druge zajednice.
Njegov je rad privukao pozornost Ljudevita Pobožnoga, koji mu je najprije povjerio obnovu samostana u Akvitaniji, a zatim i usklađivanje redovničkoga života u širem Franačkom Carstvu. Blizu Aachena Benedikt je vodio samostan na rijeci Inde, poslije poznat kao Kornelimünster. Na saboru opata u Aachenu 817. imao je važnu ulogu u nastojanju da zajednice prihvate zajedničke odredbe utemeljene na Benediktovu Pravilu.
Benedikt nije bio samo upravitelj. Dobro je poznavao Sveto pismo i crkvene oce, pisao je o redovničkim pravilima te branio vjeru Crkve od adopcionizma, nauka koji je pogrešno tumačio Kristovo sinovstvo. U djelima Codex regularum i Concordia regularum uspoređivao je monaške propise i pokazivao njihovu unutarnju povezanost.
Umro je 11. veljače 821. u Kornelimünsteru, a pokopan je sljedećega dana. Zato dio kalendara njegov spomendan navodi 12. veljače, dok se primarno slavi 11. veljače. Njegova je reforma ostavila dubok trag u zapadnom monaštvu, zbog čega je prozvan i „drugim Benediktom“.
