Sveti Benedikt Afrikanac

Sveti Benedikt Afrikanac rodio se na Siciliji, u San Fratellu kraj Messine, kao sin Afrikanaca dovedenih u ropstvo. Izvori godinu njegova rođenja navode različito, kao 1524. ili 1526. Slobodu je stekao već pri rođenju ili u mladosti, prema različitim zapisima, a radio je kao pastir i nadničar. Od skromne zarade velikodušno je pomagao siromasima. Poruge zbog podrijetla i boje kože podnosio je strpljivo i vedro.

U mladosti se pridružio pustinjačkoj zajednici povezanoj s franjevačkim idealom i poslije postao njezinim poglavarom. Kada je papa Pio IV. odredio da se takve neovisne zajednice priključe priznatim redovima, Benedikt je ušao među franjevce. Nastanio se u samostanu svete Marije od Isusa u Palermu, gdje je najprije služio kao kuhar.

Premda nije znao čitati ni pisati i bio je brat laik, braća su ga izabrala za gvardijana, a zatim mu povjerila odgoj novaka. Njegov autoritet nije počivao na školskoj naobrazbi, nego na molitvi, razboritosti i poniznom služenju. Predaja pamti kako je, saznavši da je nepravedno ukorio novaka, odmah kleknuo pred njim i zamolio oproštenje. Nakon završetka odgovornih službi radosno se vratio radu u samostanskoj kuhinji.

Benedikta su ljudi sa svih strana Sicilije tražili radi duhovnoga savjeta i molitve. Glas o njegovoj svetosti širio se još za njegova života, dok je on ostajao bliz siromasima, bolesnima i braći u zajednici. Umro je 4. travnja 1589. u Palermu. Nakon smrti njegovo se štovanje proširilo Italijom, Španjolskom i Latinskom Amerikom.

Izvori se razilaze oko godine njegova proglašenja blaženim te navode 1734. ili 1743. Sigurno je da ga je papa Pio VII. kanonizirao 24. svibnja 1807. Sveti Benedikt Afrikanac osobito se časti među ljudima afričkoga podrijetla i u franjevačkoj obitelji. Njegov je spomendan 4. travnja.