Sveti Baudolino, pustinjak
- Slavi se
- 10. studenoga
Sveti Baudolino živio je u prvoj polovici 8. stoljeća u Forum Fulvii, današnjoj Villi del Foro kraj Alessandrije. Prema predaji potjecao je iz plemićke obitelji, ali je svoje bogatstvo podijelio siromasima i nastanio se u skromnoj kolibi uz rijeku Tanaro.
Najstarije svjedočanstvo o njemu donosi Pavao Đakon u Povijesti Langobarda, napisanoj približno četrdeset godina nakon Baudolinove smrti. Opisuje ga kao čovjeka iznimne svetosti kojemu su se pripisivali darovi proroštva i čudesnoga znanja. U jedinoj podrobnije zabilježenoj zgodi langobardski kralj Liutprand poslao mu je glasnika da moli za teško ranjena nećaka, a Baudolino je odgovorio da je mladić već umro.
Baudolino je umro oko 740. i pokopan je u Forum Fulvii. Nakon osnutka Alessandrije njegovi su ostatci u 12. stoljeću preneseni u novi grad, koji ga je 1786. proglasio svojim glavnim zaštitnikom. Kasnije predaje pripisivale su mu službu nadbiskupa Alessandrije i pripadnost redu humiliata, ali su obje tvrdnje anahrone: grad i red nastali su stoljećima nakon njegova života.
Njegov drevni kult počiva na štovanju pustinjaka iz langobardskoga doba, a ne na zabilježenoj formalnoj kanonizaciji. Spomendan mu je 10. studenoga; u Alessandriji se osobito slavi u nedjelju nakon toga datuma.
