Prorok Baruh
- Slavi se
- 10. listopada
Prorok Baruh, sin Nerijin, živio je na prijelazu iz sedmoga u šesto stoljeće prije Krista. Sveto pismo prikazuje ga kao pisara, učenika i pouzdanoga pratitelja proroka Jeremije u godinama koje su prethodile padu Jeruzalema i babilonskom sužanjstvu.
Jeremija mu je povjerio da na svitak zapiše riječi koje mu je Gospodin objavio. Budući da sam prorok nije mogao ući u Hram, Baruh je ondje narodu pročitao zapisanu poruku. Kada je kralj Jojakim dao spaliti svitak, Baruh ga je ponovno zapisao prema Jeremijinu kazivanju. Njegova služba nije bila tek prepisivački posao: ostao je vjeran Božjoj riječi i onda kada je njezino naviještanje donosilo opasnost.
Baruh je dijelio Jeremijine kušnje i nesigurnost vremena. Njegova osobna tjeskoba nije prešućena, ali ga prorok poziva da ne traži velike stvari za sebe, nego da se pouzda u Boga. Tako Baruhov lik svjedoči o poniznoj službi čovjeka koji ne stavlja sebe u središte, već čuva i prenosi povjerenu riječ.
S njegovim se imenom tradicionalno povezuje Knjiga o Baruhu. U njezinoj konačnoj redakciji prepoznaju se različiti slojevi, a knjiga okuplja ispovijed grijeha, molitvu prognanika, pohvalu mudrosti i nadu u obnovu Jeruzalema. Katolička je Crkva prima među deuterokanonske knjige Staroga zavjeta.
Baruh ostaje biblijski svjedok vjernosti usred sloma i progonstva. Njegovo služenje podsjeća da Božja riječ može biti odbijena i spaljena, ali traži ljude spremne ponovno je zapisati, čuvati i navijestiti.
