Sveti Aymard iz Clunyja, opat
- Slavi se
- 5. listopada
Sveti Aymard iz Clunyja bio je treći opat znamenite benediktinske opatije Cluny. O njegovu ranom životu nema pouzdanih podataka. Prije nego što je postao opat, vjerojatno je pomagao Odonu iz Clunyja u upravljanju zajednicom dok je Odo često boravio u Italiji. Nakon Odonove smrti 942. redovnici su Aymarda izabrali za njegova nasljednika.
Predaja njegov izbor povezuje sa slikovitom zgodom: navodno je upravo toga dana u samostan ušao vodeći konja natovarena ribom, a redovnike je prizor potaknuo da izaberu praktična i skromna čovjeka. Anegdota ne pripada sigurnoj povijesnoj jezgri njegova života, ali odražava način na koji ga je zajednica pamtila.
Kao opat od 942. do 954. čuvao je Pravilo svetoga Benedikta i istodobno se brižno posvetio materijalnim potrebama samostana. Uredio je upravljanje darovima i posjedima koji su se širili, a pod Clunyjevu su nadležnost za njegova opatovanja došli samostan Sauxillanges i opatija Saint-Amand blizu Saint-Paul-Trois-Châteauxa. Takva upravna služba bila je dio brige da redovnička zajednica može postojano živjeti molitvu, rad i gostoljubivost.
U posljednjim godinama Aymard je oslijepio. Godine 954. odrekao se opatske službe i potaknuo redovnike da izaberu Majola iz Clunyja. Predaja prenosi i zgodu sa sirom, u kojoj je nakon grubosti jednoga redovnika nakratko sjeo na opatsko mjesto kako bi podsjetio zajednicu na poslušnost, a zatim ga ponovno prepustio Majolu. Ta pripovijest slikovito naglašava da prijenos službe nije dokinuo uzajamnu odgovornost ni poštovanje među redovnicima.
Ostatak života proveo je u samostanskoj bolnici. Predaja ga pamti kao čovjeka koji je sljepoću podnosio bez prigovora. Umro je 965. godine, jedanaest godina nakon odreknuća od službe. Spomendan mu je 5. listopada.
