Sveti Aureus Mainzski

Sveti Aureus ubraja se među najstarije poznate biskupe Mainza. Njegovo ime stoji na prvome mjestu najstarijega sačuvanog popisa mainških biskupa, sastavljenog u 10. stoljeću. O njegovu životu nema suvremenih povijesnih izvora, pa se pojedinosti mogu pratiti tek u kasnijim crkvenim zapisima i predajama.

Prema predaji, Aureus se protivio arijanstvu, zbog čega je bio protjeran iz Mainza. Nakon provale 406. vratio se u opustošeni grad i nastavio biskupsku službu. Njegovo djelovanje povezuje se i sa svetim Albanom Mainzskim te Teonistom, koji su naviještali vjeru na istome području.

Mučeništvo

Raban Maur u martirologiju iz 843. bilježi da su Aureus i njegova sestra Justina ubijeni 16. lipnja u crkvi tijekom provale Huna. Mučeništvo se najčešće smješta oko 436., premda ga kasniji izvori datiraju u 451. ili 454. godinu. Druga, heiligenstadtska predaja govori da je Aureus bježao pred Atilom te da je u Eichsfeldu pogubljen zajedno s đakonom Justinom. Te različite inačice ne dopuštaju sigurnu rekonstrukciju događaja, ali svjedoče o dugom pamćenju biskupa koji je ostao uz svoju zajednicu u nemirnome vremenu.

Predaja navodi da su njegovi posmrtni ostatci položeni u baziliku svetoga Albana u Mainzu, bilo neposredno nakon smrti, bilo prijenosom 805. godine. Godine 1022. relikvije su prenesene u Heilbad Heiligenstadt, gdje su Aureus i đakon Justin poslije čašćeni kao zaštitnici grada.

Štovanje

Aureusovo je štovanje osobito povezano s Mainzom, Heiligenstadtom i Oberursel-Bommersheimom. U mainškoj četvrti Zahlbach na tradicionalnome mjestu njegova mučeništva bila je podignuta Aureusova kapela. Crkve posvećene Aureusu i Justini nalaze se i u Bommersheimu te Büdesheimu.

Spomendan svetoga Aureusa slavi se 16. lipnja. Njegov lik čuva uspomenu na početke kršćanske zajednice u Mainzu i na pastira čiji se život, premda obavijen predajom, pamti kao svjedočanstvo vjernosti do smrti.