Sveti Augustin Roscelli
- Životni vijek
- 1818. – 1902.
- Slavi se
- 7. svibnja
Sveti Augustin Roscelli, talijanski Agostino Roscelli, bio je svećenik, odgojitelj i osnivač Instituta sestara Bezgrješne. Rodio se 27. srpnja 1818. u Bargoneu di Casarza u Liguriji. U Genovi je služio radničkim obiteljima, zatvorenicima, siročadi, samohranim majkama te djevojkama i mladićima kojima je trebalo obrazovanje i siguran rad. Umro je 7. svibnja 1902., a spomendan mu se slavi istoga dana.
Od pastira do svećenika
Augustin je bio sin Domenica Roscellija i Marije Gianelli, siromašnih zemljoradnika. Zbog straha da neće preživjeti kršten je na dan rođenja. Odrastao je čuvajući obiteljske ovce u ligurskim brdima. Osnovnu mu je naobrazbu pružio župnik Andrea Garibaldi, a duge sate samoće provodio je u molitvi.
U svibnju 1835., kao sedamnaestogodišnjak, sudjelovao je u župnoj misiji koju je vodio Antonio Maria Gianelli. Tada je sazrela njegova odluka da postane svećenik. Obitelj mu nije mogla platiti školovanje, ali su mu dobročinitelji omogućili studij u Genovi. Uz školovanje je radio kao sakristan i čuvar crkve povezane s djevojačkom školom.
Za svećenika je zaređen 19. rujna 1846. Prvu je službu obavljao u radničkoj župi San Martino d’Albaro, a 1854. premješten je u genovsku crkvu Consolazione. Dugo je ispovijedao i tako izbliza upoznao siromaštvo, obiteljske teškoće i opasnosti kojima su bili izloženi mladi.
Obrazovanje i zaštita mladih
Roscelli je uočio da su dječaci bez obrazovanja lako završavali u kriminalu, a djevojke su zbog još slabijih mogućnosti školovanja i rada bile izložene gladi, iskorištavanju i prostituciji. Okupio je suradnice i otvorio šivaonicu u kojoj su djevojke stjecale stručne vještine, kršćanski odgoj i mogućnost poštena uzdržavanja.
Godine 1858. osnovao je zavod za mlade obrtnike. Poslije je otvorio i internatsku školu za ugrožene djevojke. Njegov rad nije ostao na davanju trenutačne pomoći: nastojao je mladima pružiti obrazovanje, zanat i stabilnu zajednicu.
Od 1872. pastoralno je služio zatvorenicima, osobito osuđenima na smrt. Godine 1874. postao je upravitelj i kapelan pokrajinskoga sirotišta Monte dei Fieschine. Tu je službu obavljao dvadeset i dvije godine. Krstio je više od osam tisuća djece i brinuo se za mlade samohrane majke.
Institut sestara Bezgrješne
Žene koje su s njim vodile šivaonicu poželjele su svoje služenje povezati s redovničkim posvećenjem. Roscelli se isprva ustručavao osnovati novu družbu. Nakon savjeta pape Pija IX. odlučio je započeti zajednicu te je 15. listopada 1876. osnovao Institut sestara Bezgrješne.
Prve je redovnice primio tjedan dana poslije i postao njihov duhovni voditelj. Pratio je širenje instituta izvan Genove, a zatim i izvan Italije. Sestrama je ostavio duhovnost u kojoj su molitva, pouzdanje u Boga i praktična služba ugroženim ljudima činili jedinstvenu cjelinu.
Unatoč razgranatu djelovanju, sebe je do kraja nazivao „siromašnim svećenikom”. Umro je prirodnom smrću u Genovi 7. svibnja 1902., u osamdeset i četvrtoj godini života.
Crkveno priznanje
Postupak za priznanje njegove svetosti započeo je 1932., a 1939. dobio je naslov sluge Božjega. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je časnim 21. prosinca 1989. i blaženim 1995. Točan dan beatifikacije u zapisima nije usklađen: navode se 7. i 17. svibnja.
Isti ga je papa kanonizirao 10. lipnja 2001. Augustinovo svećeništvo obilježila je povezanost unutarnje molitve i djelatne ljubavi. Društvene probleme Genove nije promatrao apstraktno, nego je stvarao ustanove koje su djeci, radničkoj mladeži i ženama pružale zaštitu i obrazovanje.
