Sveti Augustin Canterburyjski

Ubrzo nakon smrti i uskrsnuća našega Gospodina, Rimsko Carstvo započelo je osvajanje Britanije. Kako su Rimljani postupno prihvaćali kršćanstvo, vjera je počela prodirati i u pogansku Britaniju. Kad je Carstvo u četvrtom stoljeću ozakonilo kršćanstvo, vjera je na osvojenom području pustila dublje korijene. Dapače, jedan od najvećih svetaca Crkve, Sveti Patrik, zaštitnik Irske, rođen je i odrastao u rimskoj Britaniji. Godine 410. Rim je bio opljačkan, Rimsko Carstvo počelo je propadati, a rimske su se čete povukle iz Britanije. Ubrzo zatim Angli i Sasi osvojili su Britance te njihovu zemlju podijelili na devet manjih anglosaksonskih kraljevstava, od kojih je svako prakticiralo neki oblik germanskoga poganstva. Do kraja šestoga stoljeća mlada kršćanska zemlja postala je poganska. Preostali britanski kršćani povukli su se u male zajednice na jugoistoku područja koje je danas Engleska te su se polako počeli odvajati od Rimske Crkve.

Oko 595. godine kaže se da je papa Sveti Grgur Veliki prolazio rimskom tržnicom kad je ugledao nekoliko dječaka koji su se prodavali kao robovi. Zabrinut za njih, upitao je odakle dolaze. Rečeno mu je: „Angli s otoka Engleske.” „Ah, oni su anđeli!” uskliknuo je. Prizor tih poganskih dječaka koji se prodaju kao robovi potaknuo je papu na djelovanje. Želio je da oni postanu kršćani i želio je da cijela anglosaksonska Engleska postane kršćanska. Ali kako?

Papin prvi naum bio je otkupiti što više tih dječaka, poslati ih u samostane gdje bi mogli upoznati katoličku vjeru te, ako se neki pokažu dostojnima, zarediti ih za svećenike i poslati natrag u njihovu domovinu da ondje šire vjeru. No bio je to dugoročan plan, a papa je počeo primati izvješća da su Englezi spremni obratiti se ako samo budu imali misionare koji će ih poučiti vjeri. Stoga je papa prešao na drugi plan.

Prije nego što je postao papa, Grgur je bio benediktinski redovnik i svoj je obiteljski dom pretvorio u opatiju svetoga Andrije. U vrijeme kad je postao papa, otac Augustin bio je prior te opatije. Obrativši se redovnicima, papa Grgur zamolio ih je da postanu misionari u anglosaksonskoj Engleskoj. Otac Augustin postavljen je na čelo misije, a izabrano je još trideset do četrdeset redovnika da putuju s njim. O Augustinu se prije njegova poslanja u Englesku ne zna ništa, no najvjerojatnije je rođen i odrastao u Rimu, u plemićkoj obitelji. Premda datum njegova rođenja nije poznat, bio je već u poodmakloj dobi kad je krenuo na svoje poslanje.

Cilj redovnika bio je poći kralju Etelbertu, vladaru Kraljevstva Kenta u jugoistočnoj Engleskoj. Kraljeva žena bila je kršćanka i kći franačkoga kralja Kariberta I. Prije nego što je svoju kćer dao Etelbertu za ženu, Karibert je od Etelberta dobio obećanje da će njegovoj kćeri dopustiti slobodno ispovijedanje kršćanske vjere. Etelbertova je žena sa sobom dovela u Kent katoličkoga biskupa da se brine za njezine duhovne potrebe. Taj je dogovor očito omekšao srce kralja Etelberta prema kršćanima.

Otac Augustin i njegova skupina redovnika krenuli su iz Rima, najprije se zaustavivši u franačkome kraljevstvu. Sa sobom su nosili papina pisma koja su im omogućila da od franačkoga plemstva dobiju prevoditelje i potrepštine. Neki su se redovnici uplašili nastaviti put zbog priča koje su čuli o neprijateljstvu Anglosasa. Zbog toga se otac Augustin vratio u Rim da papi iznese njihove bojazni. Papa Grgur saslušao je te bojazni i uvjerio oca Augustina da je njihovo poslanje Božja volja. Papa je potom oca Augustina imenovao opatom redovnika, proširivši tako njegovu vlast nad njima, i poslao ga na put. Ojačani papinim riječima, opat Augustin i redovnici krenuli su prema Kraljevstvu Kentu. Nakon što su redovnici prešli Engleski kanal, kralj Etelbert izišao im je u susret i primio ih raširenih ruku. Dao im je jednu napuštenu crkvu i dopustio im da obrate što više ljudi mogu. Za manje od godine dana i sam se kralj obratio i primio krštenje. Oduševljen tom viješću, papa Grgur imenovao je opata Augustina prvim canterburyjskim nadbiskupom. Nakon što je u Arlesu u Francuskoj primio biskupsko ređenje, biskup Augustin vratio se u Kent i s velikim žarom nastavio svoje poslanje. Na Božić 597. godine biskup Augustin krstio je gotovo deset tisuća Anglosasa.

Sljedećih devet godina biskup Augustin neumorno je radio na uspostavi Crkve među Anglosasima. Uz kraljevu pomoć osnovane su biskupije i uslijedila su mnoga obraćenja. Nakon opsežnih savjetovanja s papom, biskup Augustin brižljivo je iznio svoj plan evangelizacije. Također je nastojao doprijeti do potlačenih Britanaca koji su još bili kršćani, ali su se udaljili od punoga zajedništva s papom. Ti britanski kršćani bili su nezadovoljni što se toliko pozornosti posvećuje evangelizaciji njihovih anglosaksonskih osvajača, pa je biskup Augustin imao malo uspjeha u pridobivanju njihove potpore.

Bog je po biskupu Augustinu učinio mnoga čudesa. Kad je papa čuo za brojna čudesa, napisao je biskupu Augustinu i upozorio ga da ne dopusti da ta čudesa hrane njegovu oholost. „Znam, predragi brate, da svemogući Bog po tebi očituje velika čudesa… Zato se trebaš radovati sa strahom i strahovati s radošću zbog toga nebeskog dara; radovat ćeš se jer se duše Engleza po izvanjskim čudesima privode nutarnjoj milosti, ali ćeš strahovati da se, usred čudesa koja se događaju, slabašan um ne uzoholi samoljubljem…” Nakon deset godina služenja u Engleskoj, biskup Augustin znao je da mu se približava smrt. Za svoj je odlazak pripravio tako da je izabrao nasljednika i zaredio ga za biskupa. U vrijeme Augustinove smrti još su dvojica kraljeva primila krštenje, a nakon njegove smrti misionarska se djelatnost nastavila. Do kraja sedmoga stoljeća, nakon niza uspona i padova, obratili su se kraljevi svih kraljevstava anglosaksonske Engleske, a njihov ih je narod slijedio.

Sveti Augustin Canterburyjski nije mogao ni zamisliti da će jednoga dana postati zaštitnik Engleske. Bio je svet redovnik, koji je živio život postojanosti i molitve. Ali Bog ga je pozvao, a on se odazvao. Po njegovoj velikodušnosti i hrabrosti dogodila su se bezbrojna obraćenja. Razmišljaj o vlastitoj velikodušnosti prema Bogu. Jesi li spreman i voljan reći „Da” svemu što Bog od tebe traži? Reci mu danas „Da” i dopusti Bogu slobodu da se tobom posluži kako On hoće.