Sveti Auguste Chapdelaine
- Slavi se
- 28. veljače
Auguste Chapdelaine pripadao je naraštaju francuskih misionara koji su prihvatili službu u kineskoj unutrašnjosti unatoč zabrani boravka stranaca i rastućoj sumnji prema kršćanima. Njegov je život završio nasilno, a njegova je smrt poslije postala i predmetom međunarodnoga političkog sukoba. Crkva ga pamti kao svećenika koji je ostao uz malu, izloženu zajednicu vjernika.
Rođen je 1814. u La Rochelle-Normandeu u Francuskoj, u zemljoradničkoj obitelji. Strukturirani podatci u dostupnom izvoru navode 6. siječnja kao datum rođenja, dok isti životopis u tekstu navodi 6. veljače, pa mjesec nije posve razriješen. Ušao je u sjemenište u Coutancesu i 1843. bio zaređen za svećenika. Godine 1851. pridružio se Društvu pariških stranih misija, a u travnju 1852. otputovao prema Kini.
Nakon boravka u Guangzhouu i Guiyangu stigao je u prosincu 1854. u Yaoshan, u okrugu Xilin u pokrajini Guangxi. Ondje je zatekao katoličku zajednicu od približno tristo vjernika i 8. prosinca slavio prvu misu. Već deset dana poslije bio je uhićen, ali je nakon nešto više od dva tjedna pušten. Zbog prijetnja se povukao u susjedni Guizhou, a potkraj 1855. vratio se u Guangxi.
Mjesne su ga vlasti 25. veljače 1856. ponovno uhitile zajedno s nekoliko kineskih katolika. Optužile su ga za poticanje pobune, u vremenu kada je Taipinški ustanak pojačavao nepovjerenje prema kršćanima i strancima. Nakon teškoga mučenja umro je 29. veljače 1856. u zatvoru u Xilinu; tijelo mu je zatim bilo obezglavljeno. Kasnija kazivanja donose još okrutnije pojedinosti o postupanju s njegovim tijelom, ali one nisu potrebne za razumijevanje njegova mučeništva.
Francuska diplomacija iskoristila je Chapdelaineovo pogubljenje kao povod za pritisak na kineske vlasti, a potom i za sudjelovanje u Drugome opijumskom ratu. Ta politička uporaba njegove smrti pripada povijesti europskoga imperijalizma i ne smije se poistovjetiti s razlogom njegova crkvenog štovanja. Za Crkvu je presudno njegovo svećeničko služenje i smrt podnesena u okolnostima progona.
Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 1900., a papa Ivan Pavao II. kanonizirao ga je 1. listopada 2000. među 120 mučenika Kine. Spomendan mu je 28. veljače. U njegovu se liku susreću krhkost misionarske prisutnosti, vjernost povjerenoj zajednici i ozbiljna opomena da se mučenička smrt ne pretvara u opravdanje za političko nasilje.
