Sveti Audoin (Ouen), biskup Rouena
- Slavi se
- 24. kolovoza
Sveti Audoin, poznat i kao Ouen ili Audoen, prošao je put od franačkoga kraljevskog dvora do biskupske službe u Rouenu. Poznavao je moć izbliza, ali je njezin trajniji smisao nalazio u osnivanju samostana, obrazovanju klera, pisanju i pomirenju zavađenih. Njegov život pokazuje kako javna odgovornost može sazrijevati u služenje, premda ostaje obilježena napetostima i pogreškama vlastitoga vremena.
Rodio se oko 609. u imućnoj franačkoj obitelji koja je posjedovala zemlju u dolinama Seine i Oise. Djetinjstvo je proveo u Ussy-sur-Marneu, a obrazovao se u opatiji Saint-Médard u Soissonsu. Potom je stupio u kraljevsku službu te je za Dagoberta I. djelovao kao referendar, službenik kojemu su bili povjereni važni upravni i pravni poslovi. Na dvoru se sprijateljio sa svetim Eligijem, čiji će život poslije opisati.
Audoinovo crkveno djelovanje nije započelo tek s biskupskim ređenjem. Za svećenika je zaređen 634., a već sljedeće godine sa svojom braćom Adom i Radom osnovao je opatiju Rebais na zemlji koju je darovao kralj Dagobert. Za prvoga opata postavio je svojega rođaka Agila. Sudjelovao je i u početcima drugih redovničkih zajednica, među njima Fontenellea, kasnije poznatog kao Saint-Wandrille, te samostana u Fécampu. U vremenu kada su samostani bili središta molitve, obrazovanja i skrbi za potrebite, njihovo je učvršćivanje bilo važan oblik obnove Crkve i društva.
Godine 641. postao je biskup Rouena. Promicao je teološko obrazovanje i podupirao približavanje redovničke baštine svetoga Kolumbana pravilu svetoga Benedikta. Kao utjecajan crkveni čovjek ostao je povezan s vladarskim krugovima: savjetovao je kraljicu Batildu i kralja Teodorika III., a sudjelovao je i u političkim prijeporima svojega doba. Njegova potpora moćnom majordomu Ebroinu povezala ga je sa zlostavljanjem biskupa Leodegara. Taj podatak ne treba prešutjeti jer pokazuje da se Audoinovo djelovanje nije uvijek moglo odvojiti od grubih borbi franačkoga dvora.
Oko 675. hodočastio je u Rim. Ondje je obilazio svetišta, dijelio milostinju siromašnima i pribavljao relikvije za svoju biskupiju. Posljednje godine njegova života ponovno su ga dovele u diplomatsku službu. Nakon Ebroinove smrti otišao je u Köln te pridonio obnovi mira između Neustrije i Austrazije. Ubrzo nakon povratka umro je 24. kolovoza 684. u kraljevskoj vili u Clichyju.
Posebno mjesto u Audoinovoj ostavštini zauzima životopis svetoga Eligija, Vita Sancti Eligii. Djelo je dragocjeno svjedočanstvo o prijatelju, ali i o vjerskom, društvenom i političkom životu Franačke u 7. stoljeću. Pišući o Eligiju, Audoin nije samo sačuvao uspomenu na jednoga sveca; ostavio je naraštajima prozor u vrijeme u kojemu se kršćanska kultura oblikovala među starim rimskim ustanovama, franačkom vlašću i snažnim redovničkim pokretom.
Audoin je pokopan u crkvi svetoga Petra koju je dao sagraditi. Njegov nasljednik Ansbert poslije je prenio njegove zemne ostatke na počasno mjesto iza glavnoga oltara, što je u tadašnjoj Crkvi bilo priznanje svetosti prije kasnije uređenih postupaka kanonizacije. Njegovo se štovanje osobito ukorijenilo u Normandiji, a ime Saint-Ouen i danas nose brojne crkve i mjesta.
Spomendan svetoga Audoina slavi se 24. kolovoza. Pamti ga se kao biskupa, pisca i mirotvorca koji je iste darove stečene za kraljevski dvor nastojao staviti u službu Crkve. Njegov život nije jednostavna pripovijest o udaljavanju od politike, nego o dugom učenju da utjecaj vrijedi onoliko koliko postaje odgovornost za zajednicu i mir.
