Sveti Atilan, biskup Zamore
- Slavi se
- 5. listopada
Sveti Atilan bio je benediktinac kojemu je u nemirnom vremenu povjerena biskupska služba u španjolskoj Zamori. O njegovu je životu sačuvano malo sigurnih pojedinosti, ali redovnička pripadnost, služenje mjesnoj Crkvi i predaja o povratku napuštenoj odgovornosti zajedno oblikuju lik pastira koji je svoju nemoć morao ponovno položiti u Božje ruke.
Rodio se u 10. stoljeću, prema kasnijim podatcima oko 937., u Aragoniji. Pristupio je benediktincima te je povezan s opatijom Moreruela, gdje je obnašao službu priora. Za biskupa Zamore posvećen je oko 990. godine. To je područje tada živjelo pod pritiskom ratova i razaranja na granici kršćanskih i muslimanskih zemalja, pa se njegova služba nije odvijala u sigurnosti uređenih crkvenih prilika.
Najpoznatija pripovijest o Atilanu govori upravo o času obeshrabrenja. Prema predaji, razaranja su mu se učinila tolikima da je pomislio kako više ne može koristiti povjerenom narodu. Napustio je biskupiju i svoj biskupski prsten bacio u rijeku Douro, uvjeren da će se vratiti tek ako mu Bog na nemoguć način pokaže drukčije. Poslije je prsten navodno pronađen u ribi izvađenoj iz iste rijeke. Atilan je taj događaj razumio kao poziv da se vrati u Zamoru i ponovno prihvati službu.
Pripovijest o prstenu pripada hagiografskoj predaji i ne može se čitati kao čvrsto potvrđena povijesna činjenica. Ipak, dobro izražava ono po čemu je svetac ostao zapamćen: teret službe ne nestaje zato što se čovjek osjeti nedoraslim, a povratak dužnosti može biti dublji čin vjere od prvotnoga prihvaćanja časti. Atilanova se veličina ne traži u uspjehu koji bi uklonio sve nevolje njegove biskupije, nego u vjernosti narodu kojemu se vratio.
Umro je u Zamori početkom 11. stoljeća. U izvorima se pojavljuju 1007. i 1009. godina, pa točnu godinu nije moguće navesti bez zadrške. Njegovo se štovanje razvilo u Španjolskoj, a prema predaji papa Urban II. potvrdio ga je kao sveca oko 1095. godine.
Spomendan svetoga Atilana slavi se 5. listopada. Njegov oskudno dokumentiran život sačuvao je snažan trag: pastir nije onaj koji nikada ne klone, nego onaj koji i nakon klonuća ponovno preuzme brigu za povjereni narod.
