Sveti Astije
- Slavi se
- 6. srpnja
Sveti Astije časti se kao rani biskup Dirahija, današnjega Drača u Albaniji, i kao mučenik iz vremena cara Trajana. Pouzdani povijesni podatci o njegovu životu vrlo su oskudni. Poznate pojedinosti njegova stradanja potječu iz kasnije hagiografske predaje, pa ne mogu imati istu težinu kao potvrđene činjenice o mjestu njegova štovanja i biskupskoj službi.
Predaja govori da je Astije unaprijed usnuo san o patnji koja ga čeka. Rimski namjesnik Agrikola navodno ga je dao uhititi jer je odbio prinijeti žrtvu Dionizu. Nakon udaraca olovnim šibama i bičevima od volovske kože, ostao je postojan u ispovijedanju Krista. Mučitelji su mu, prema istoj pripovijesti, tijelo namazali medom i izložili ubodima kukaca, a zatim ga razapeli. Kršćani su poslije pokopali njegovo tijelo.
Ta se predaja obično smješta oko 98. godine, na početak Trajanove vladavine, dok drugi podatak u istom izvornom sklopu navodi 117. godinu. Zbog te nesigurnosti najtočnije je Astijevo mučeništvo smjestiti u Trajanovo doba, između 98. i 117. godine, bez inzistiranja na točnoj godini.
Uz Astijevo se stradanje veže i priča o sedmorici kršćana koji su iz Italije stigli u Epir: Peregrinu, Lucijanu, Pompeju, Hezikiju, Papiju, Saturninu i Germanu. Prema predaji, javno su pohvalili biskupovu postojanost te su zato bili uhićeni i utopljeni u Jadranskome moru. Oni čine zasebnu skupinu dračkih mučenika i njihov se spomen ne smije poistovjetiti s Astijevim.
Astijevo se štovanje ukorijenilo osobito u Albaniji, a grad Drač časti ga kao svojega zaštitnika. Njegov lik nalazi se i u crkvi svete Marije Periblepte u Ohridu; prikaz se povezuje s vezama srednjovjekovnoga Drača i Ohrida. Izvori navode 4. srpnja kao opći dan njegova spomena, dok se u Albaniji spominje 6. srpnja. Za ovu se biografiju zadržava albanski datum, 6. srpnja.
U Astijevu se liku pamti biskup koji prema predaji nije pristao zamijeniti vjernost Kristu sigurnošću vlastitoga života. Oprez prema kasnim pojedinostima ne umanjuje poruku njegova kulta: Drač je u njemu prepoznao pastira i svjedoka vjere te mu stoljećima čuva spomen.
