Sveti Assicus

Sveti Assicus, poznat i kao Assic ili Asicus, u irskoj je crkvenoj predaji zapamćen kao prvi biskup Elphina i jedan od suradnika svetoga Patrika. Živio je u 5. stoljeću, u vrijeme kada su se prve kršćanske zajednice učvršćivale u Irskoj. Njegov se život ne može rekonstruirati s povijesnom sigurnošću: sačuvani prikazi pripadaju predaji koju prenose stari irski crkveni spisi.

Prema toj predaji, Patrik ga je obratio na kršćanstvo te mu povjerio vodstvo crkve i samostanske zajednice u Elphinu, u današnjoj grofoviji Roscommon. Uz Assicusa su ondje ostali Bite, sin njegova brata, i Biteova majka Cipija. Tako je Assicus postao opat-biskup jedne od ranih zajednica povezanih s Patrikovim misijskim djelovanjem.

Njegova se osobitost krije u spoju biskupske službe i vrhunskoga obrta. Knjiga iz Armagha naziva ga Patrikovim cerdom, riječju koja može označavati kovača, umjetnika u metalu ili zlatara. Pripisivala mu se izrada kaleža, patena, oltarnih predmeta i metalnih korica za knjige namijenjenih crkvama koje je Patrik osnivao. Predaja ga pamti i kao ljevača zvona. Zbog toga Assicusov lik svjedoči o važnom mjestu obrtnika u ranoj irskoj Crkvi: vjera se nije oblikovala samo propovijedanjem nego i rukama koje su izrađivale predmete za bogoslužje.

Pripovijest o njegovim posljednjim godinama također je predajna. Govori da se, pogođen sramom zbog laži koju je izrekao ili koja je bila izrečena o njemu, povukao na otok Rathlin O'Birne u Donegalu i ondje proveo sedam godina. Njegovi su ga monasi naposljetku pronašli i krenuli s njim prema Elphinu. Na putu se razbolio i umro, prema predaji oko 490. godine. Pokopan je u Rath Cungi, današnjem Racoou u grofoviji Donegal.

Tallaghtski martirologij bilježi Assicusa 27. travnja. U kasnijim se tumačenjima katkad poistovjećivao sa svetim Tassachom od Raholpa ili s Assanom, ali takvo poistovjećenje nije potvrđeno; riječ je o zasebnim svetačkim predajama.