Sveti Aspren Napuljski
- Slavi se
- 3. kolovoza
Sveti Aspren Napuljski časti se kao prvi biskup Napulja. Djelovao je potkraj prvoga i početkom drugoga stoljeća, u vrijeme kada je kršćanska zajednica u gradu tek puštala korijenje. O njegovu se osobnom životu zna vrlo malo, ali drevnost njegova kulta i mjesto u napuljskoj crkvenoj predaji ostali su postojani.
Najvažniji trag pruža Mramorni kalendar Napulja, koji Asprena smješta u doba careva Trajana i Hadrijana te mu pripisuje dvadeset i tri godine biskupske službe. Taj podatak ne podupire katkad navođenu 79. godinu kao godinu njegove smrti. Razboritije ga je stoga smjestiti na početak drugoga stoljeća, bez pokušaja određivanja točne godine.
Mnogo kasnija legenda povezuje početke napuljske Crkve sa svetim Petrom. Prema njoj, apostol se na putu u Rim zaustavio u Napulju, izliječio Kandidu Stariju i priveo je vjeri. Aspren se potom obratio posredovanjem Petra ili Kandide; legenda još kaže da ga je Petar izliječio, posvetio za biskupa i povjerio mu gradnju oratorija Santa Maria del Principio, iz kojega se poslije razvila bazilika Santa Restituta. Ta pripovijest izražava svijest Napulja o apostolskim korijenima, ali nije povijesno provjerljiva i kronološki se teško slaže sa smještanjem Asprenova biskupstva u Trajanovo i Hadrijanovo doba.
Predaja je različito određivala i mjesto njegova prvotnog groba. Jedni ga smještaju u oratorij Santa Maria del Principio, a drugi u katakombe svetoga Januarija. Sigurnije je zabilježeno da je napuljski biskup Ivan IV. prenio Asprenove relikvije u baziliku Santa Restituta, u kapelu posvećenu prvomu napuljskom biskupu.
Štovanje svetoga Asprena duboko se ukorijenilo u gradu. Godine 1673. imenovan je drugim među brojnim zaštitnicima Napulja, odmah nakon svetoga Januarija. Njegovo srebrno poprsje čuva se u napuljskoj katedrali, a u gradu su mu posvećene crkve i katedralna kapela. Vjernici mu se tradicionalno obraćaju i kod migrene.
Aspren se časti 3. kolovoza. Njegov lik stoji na početku dugoga niza napuljskih biskupa: povijesno oskudan, ali trajno prisutan u pamćenju grada kojemu je služio.
