Sveti Asaf
- Slavi se
- 1. svibnja
Sveti Asaf pripada početcima kršćanstva u Walesu, vremenu iz kojega su sačuvani tek oskudni povijesni tragovi. Crkvena ga predaja pamti kao učenika svetoga Kentigerna i prvoga biskupa u Llanelwyju, gradu koji je poslije po njemu dobio englesko ime St Asaph. Njegov život pokazuje kako vjerno služenje, premda skriveno od povijesnih kronika, može trajno obilježiti jedan kraj i njegovu Crkvu.
Asaf je živio u 6. stoljeću. O njegovoj obitelji i mladosti nema pouzdanih suvremenih vijesti. Kasna velška rodoslovlja povezuju ga s kraljevskom obitelji s britanskoga sjevera, ali tu tvrdnju nije moguće povijesno potvrditi. Na njegovu prisutnost u sjeveroistočnom Walesu upućuju mjesni nazivi oko Holywella, među kojima su Llanasa, Ffynnon Asa i Onnen Asa. Oni čuvaju uspomenu na crkvu, zdenac i jasen povezane s njegovim imenom te možda na pustinjačko boravište u tome kraju.
Najpoznatija pripovijest o Asafu nalazi se u životopisu svetoga Kentigerna koji je Jocelin iz Furnessa napisao tek u 12. stoljeću. Prema toj predaji, Kentigern je za izgnanstva iz Strathclydea došao u Wales i oko 545. utemeljio samostan uz rijeku Elwy. Ondje mu je Asaf bio učenik i poslužitelj. Samostanska je zajednica, kako pripovijeda Jocelin, brojila 965 učenika, raspoređenih na rad u polju, služenje zajednici i neprekidnu molitvu. Takve brojke više izražavaju ideal uređenoga redovničkog života nego pouzdanu statistiku.
Ista predaja govori da je Kentigern molio stojeći u hladnoj rijeci te poslao mladoga Asafa po vatru. Asaf mu je donio užareno ugljevlje u pregači, a da se tkanina nije zapalila. Kentigern je u tome prepoznao svetost svojega učenika. Pripovijest nije moguće provjeriti kao povijesni događaj, ali jasno izriče ono po čemu je Asaf ostao zapamćen: ponizno je prihvaćao službu koja mu je povjerena, a upravo se u toj malenoj vjernosti pokazala njegova spremnost za veću odgovornost.
Kada se Kentigern oko 573. vratio na sjever, Asaf ga je prema predaji naslijedio kao biskup i opat u Llanelwyju. O njegovu biskupskom djelovanju nema podrobnih zapisa, no činjenica da su grad i biskupska stolica ponijeli njegovo ime svjedoči o trajnosti njegova štovanja. Asafu se pripisuje i osnutak crkve u Llanasi.
Predaja njegovu smrt smješta na 1. svibnja 596., dok drugi stari zapisi govore općenitije o vremenu oko 600. godine. U Rimskom martirologiju spominje se 1. svibnja kao biskup i opat u Walesu. U Walesu se njegov spomendan danas slavi 5. svibnja jer je 1. svibnja posvećen svetomu Josipu Radniku, a starija je tradicija bilježila i 11. svibnja.
Asafovo je ime sačuvano mnogo jasnije od pojedinosti njegova života. Upravo zato njegov spomen ne počiva na mnoštvu dojmljivih podataka, nego na dugom pamćenju zajednice kojoj je služio. Od učenika koji je poslušno donio žeravicu do biskupa čije je ime nadživjelo stoljeća proteže se ista vjernost: veliko poslanje dozrijeva u tihom i savjesnom izvršavanju povjerene službe.
