Sveti Arnold Janssen
- Životni vijek
- 1837. – 1909.
- Slavi se
- 15. siječnja
Sveti Arnold Janssen prepoznao je da misijsko poslanje ne počiva na dojmljivoj osobnosti pojedinca, nego na zajednici koja moli, obrazuje i šalje. Kao nastavnik i svećenik nije se na prvi pogled činio čovjekom velikih pothvata. Ipak, strpljivo je izgradio ustanove iz kojih su tisuće muškaraca i žena pošle služiti Crkvi diljem svijeta.
Rođen je 5. studenoga 1837. u Gochu u njemačkom Porajnju, u brojnoj vjerničkoj obitelji. Studirao je u Münsteru i Bonnu, a za svećenika Münsteranske biskupije zaređen je 15. kolovoza 1861. Potom je predavao u školi u Bocholtu. Učenici su ga pamtili kao zahtjevna, ali pravedna profesora.
Godine 1867. postao je biskupijski ravnatelj Apostolata molitve. Ta ga je služba vodila među različite župe i učvrstila u uvjerenju da se molitva Crkve mora otvoriti potrebama svijeta. Pokrenuo je i časopis koji je među katolicima njemačkoga govornog područja širio svijest o misijama.
Političke i crkvene okolnosti u Njemačkoj nisu pogodovale osnivanju nove misijske kuće. Arnold je zato 1875. u nizozemskom Steylu otvorio Misionarsku kuću svetoga Mihaela Arkanđela. Iz toga je početka nastala Družba Božanske Riječi, poznata kao verbiti. Prvi su misionari uskoro poslani izvan Europe, a zajednica je 1901. dobila kanonsko odobrenje.
Janssen je razumio da misijsko djelovanje nije samo posao zaređenih muškaraca. Uz suradnice koje su od početka pomagale kući u Steylu, 1889. utemeljio je Misionarske sestre Služavke Duha Svetoga. Godine 1896. nastala je i kontemplativna zajednica Sestara klanjateljica Duha Svetoga. Aktivno poslanje i trajna molitva nisu mu bili suprotstavljeni: jedno je trebalo nositi drugo.
Njegov način vođenja bio je obilježen upornošću, organizacijom i pouzdanjem u Božju providnost. Nije svaku teškoću tumačio kao znak da treba odustati. Okupljao je suradnike, razvijao formaciju i stvarao dugotrajne strukture. Do njegove smrti zajednice koje je utemeljio brojile su više od tisuću i petsto svećenika, braće, misionara i sestara.
Umro je 15. siječnja 1909. u Steylu. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 19. listopada 1975., a papa Ivan Pavao II. svetim 5. listopada 2003. Njegov se spomen slavi 15. siječnja.
Arnoldovo djelo ne govori samo o zemljopisnom širenju Crkve. Pokazuje da navještaj traži poštovanje naroda kojima se dolazi, ozbiljnu pripravu i zajednicu sposobnu dugo nositi poslanje. Molitva, tisak, škola, redovnička formacija i odlazak misionara kod njega su dijelovi iste odgovornosti. Njegova je svetost sazrijevala u strpljivom stvaranju prostora u kojem drugi mogu odgovoriti na vlastiti poziv.