Sveti Arnold iz Soissonsa
- Slavi se
- 14. kolovoza
Život svetoga Arnolda iz Soissonsa više je puta skrenuo putem koji nije tražio. Bio je vojnik, zatim redovnik, opat i biskup, ali predaja ga pamti kao čovjeka koji čast nije držao vlasništvom. Njegov put pokazuje da se crkvena služba prima radi dobra drugih, a ne radi obrane vlastitoga položaja.
Arnold je rođen oko 1040. u Brabantu, kao sin Fulberta. Isprva je bio profesionalni vojnik, a potom je ušao u benediktinsku opatiju svetoga Medarda u Soissonsu. Prve tri godine proveo je kao pustinjak. Kasnije je izabran za opata, premda hagiografska predaja govori da je pokušao pobjeći od te odgovornosti te da ga je vuk prisilio na povratak. Legendarna slika naglašava ono što se u njegovu životu ponavljalo: službe nije tražio, ali ih je prihvaćao kada ih je držao Božjim pozivom.
Nakon svećeničkoga ređenja Arnold je 1080. postao biskupom Soissonsa. Ni biskupsku čast nije želio. Kad je njegovu stolicu zauzeo drugi biskup, nije ušao u borbu za položaj, nego se povukao iz javnoga života. U Oudenburgu u Flandriji osnovao je opatiju svetoga Petra i ondje ponovno živio kao opat. Umro je 1087. godine.
Uz Oudenburg je povezana i predaja po kojoj je Arnold postao zaštitnikom berača hmelja i belgijskih pivara. Kao opat navodno je za vrijeme bolesti poticao stanovnike da umjesto onečišćene vode piju samostansko pivo, što je mnogima sačuvalo zdravlje. Ista se priča pripovijeda i o svetom Arnulfu iz Metza, a čvrsta povijesna potvrda da se događaj zbio upravo Arnoldu iz Soissonsa nije sačuvana. Predaja ipak odražava važnu sastavnicu samostanske skrbi: znanje i svakodnevni rad trebali su služiti životu zajednice.
Zbog te je predaje Arnold u umjetnosti često prikazan kao biskup s lopaticom ili grabljama za miješanje slada. Atribut povezuje njegovu pastirsku službu s običnim radom i brigom za ljude. U njegovu slučaju svetost nije izdvojena iz svakodnevice; očituje se i u odluci da se ne vodi spor oko časti i u nastojanju da se pronađe razborit odgovor na nevolju bližnjih.
Nakon Arnoldove smrti izvještavalo se o čudesima na njegovu grobu. Ispitana su na crkvenom saboru u Beauvaisu 1121., a njegove su relikvije 1131. prenesene u crkvu svetoga Petra u Aldenburgu, odnosno Oudenburgu. Izvor navodi i kanonizaciju pape Kalista II. 6. siječnja 1120., no odnos toga datuma prema kasnijem ispitivanju čudesa nije posve jasan.
Spomendan svetoga Arnolda iz Soissonsa slavi se 14. kolovoza. Njegov život ostavlja sliku pastira koji je mogao odstupiti bez gorčine i početi iznova ondje gdje je bio potrebniji. Vlast nije branio kao svoje pravo; pretvarao ju je u služenje.
