Sveti Arnold iz Reichersberga
- Slavi se
- 1. veljače
O svetom Arnoldu iz Reichersberga sačuvana je gotovo samo uspomena na njegovu smrt. U toj oskudnoj predaji ostala je sačuvana vjera redovnika koji se u posljednjoj kušnji oslonio na Kristov križ i molitvu Crkve.
Arnold je u 12. stoljeću živio kao augustinski korski kanonik u samostanu Reichersberg na Innu, u današnjoj Gornjoj Austriji. Samostan su u tom stoljeću utemeljili Erhard i Ditberga, bračni par bez djece koji je svoj dvorac darovao redovničkoj zajednici. Stari tekst naziv mjesta prenosi kao Reichensberg, a u hrvatskom se naslovu uvriježio oblik Reichenberg; pojedinosti o samostanu ipak upućuju na Reichersberg.
O Arnoldovu podrijetlu, ulasku u zajednicu i godinama redovničkoga života nema pouzdanih podataka. Srednjovjekovni ljetopis izdvaja ga među njegovom subraćom tek kada pripovijeda o posljednjim časovima njegova života 1166. godine. Pripovijedanje nosi obilježja pobožne književnosti svojega vremena i svjedoči o vjeri kojom je zajednica razumjela smrt svojega subrata.
Kad je osjetio da mu se bliži kraj, Arnold je, prema toj predaji, pozvao braću u svoju ćeliju i zamolio ih da mole s njime. Ljetopis njegovu smrtnu borbu prikazuje kao sukob sa zlom: Arnold uzima raspelo, čini znak križa i traži da subraća zazivaju Majku Božju. Strah naposljetku ustupa mjesto miru. Prizor završava riječima radosti zbog odlaska u dom Gospodnji i njegovim tihim usnućem.
U središtu te pripovijesti nije neobičnost viđenja, nego način na koji se Arnold suočio sa smrću. Nije se pouzdao u vlastitu snagu niti je kušnju skrivao od zajednice. Zatražio je pomoć braće, uhvatio se za znak Kristove pobjede i svoju je nadu položio u Božje milosrđe. Njegova ćelija tako postaje slikom Crkve koja prati čovjeka molitvom kada on sam više nema snage.
Arnoldov spomendan prema sačuvanoj lokalnoj predaji slavi se 1. veljače. Nisu sačuvani opširniji životopis ni neovisna potvrda njegova formalnog crkvenog priznanja. Ostaje uspomena na redovnika kojega su njegova braća pamtila po vjeri na pragu smrti — vjeri koja se, usred straha, okrenula križu i završila pouzdanjem.
