Sveti Arnold iz Arnoldsweilera
- Slavi se
- 18. srpnja
Sveti Arnold iz Arnoldsweilera živi u predaji kao dvorski glazbenik koji je naklonost Karla Velikoga okrenuo prema siromašnim seljacima. Povijesna potvrda njegova života vrlo je oskudna, ali dugotrajni mjesni kult čuva jasnu poruku: dar, pristup moćnima i stečena dobra nalaze kršćansku svrhu kada postanu dobro zajednice.
Arnold je navodno bio harfist i pjevač na dvoru Karla Velikoga. Ne zna se gdje je rođen. Predaje spominju Grčku, Graz ili rimsku Retiju, ali nijedno podrijetlo nije moguće pouzdano utvrditi. Smrt se najčešće smješta oko 800. u Ginnizweileru, današnjem Arnoldsweileru, premda su predložene i godine 793. i 843.
Najstariji sačuvani prijepis njegova životopisa nastao je tek približno pet stoljeća nakon vremena u koje se Arnold smješta. Zato se njegove pojedinosti moraju čitati kao legenda oblikovana u zajednici koja ga je već štovala. Čvršći trag pruža samo mjesto: Ginnizweiler je između 10. i 12. stoljeća dobio ime Arnoldsweiler, a Arnoldov se grob časti u kapeli koja mu je posvećena.
Središnja legenda povezuje ga sa šumom Bürgewald. Arnold je, vidjevši siromaštvo seljaka koji nisu smjeli uzeti ni ogrjev iz kraljevske šume, navodno zamolio Karla Velikoga za onoliko zemlje koliko može obići na konju dok traje gozba. Izmjenjujući konje, obišao je veliko područje, a kralj mu je darovnicu potvrdio prstenom. Arnold je potom šumu podijelio okolnim selima. Pripovijest nije suvremeni povijesni zapis, ali objašnjava zašto ga je mjesna zajednica pamtila kao zagovornika siromašnih i čuvara zajedničkih dobara.
Druga ga predaja vodi na hodočašće u Santiago de Compostelu. Pri povratku je, prema legendi, bacio Karlov prsten u rijeku, a poslije ga pronašao u ribi, prepoznavši u tome znak približavanja smrti. Taj poznati hagiografski motiv ne treba pretvoriti u provjerenu zgodu. On izražava predajnu sliku hodočasnika koji se vraća kući spreman predati život Bogu.
Kult svetoga Arnolda povijesno je sigurniji od njegova životopisa. Papa Lav XIII. potvrdio je 1886. njegovo stoljetno štovanje za Kölnsku nadbiskupiju. To nije bila formalna kanonizacija. Njegov je dan 1914. uvršten među spomendane, a od 1987. slavi se kao neobvezni spomendan u Aachenskoj biskupiji. Arnoldov se spomendan slavi 18. srpnja.
Kao glazbenik s harfom postao je zaštitnikom glazbenika, orguljaša i izrađivača glazbala, a zaziva se i za dobru smrt. Ne treba ga miješati sa svetim Arnoldom Janssenom, kojemu je bio imenski zaštitnik, niti sa svetim Arnoldom iz Soissonsa ili blaženim Arnoldom iz Reichenberga.
Arnoldov lik počiva na granici legende i povijesno potvrđenoga štovanja. Ta granica ne slabi temeljnu poruku njegova kulta. Zajednica ga je pamtila kao čovjeka koji je dvorsku blizinu i glazbeni dar pretvorio u zauzimanje za siromašne, pokazujući da se svetost dara prepoznaje po tome komu on služi.
