Sveti Arhip
- Slavi se
- 19. veljače
Sveti Arhip u Novom zavjetu nije opisan dugim životopisom, nego jednom zahtjevnom rečenicom: neka pazi na službu koju je primio u Gospodinu i neka je ispuni. Upravo ta kratkoća otkriva nosivu crtu njegova lika. Kršćanska služba nije osobni naslov, nego dar i obveza za koju čovjek odgovara pred Gospodinom i zajednicom.
Arhip se imenom pojavljuje na dva mjesta. U Poslanici Filemonu Pavao ga pozdravlja uz Filemona, Apiju i crkvu koja se okuplja u kući te ga naziva svojim suborcem. Taj vojnički izraz govori o zajedničkom naporu za Evanđelje, ali ne određuje Arhipovu službu ni njegov rodbinski odnos prema drugim naslovnicima.
U završnim pozdravima Poslanice Kološanima zajednica dobiva nalog: „Recite Arhipu: Pazi na službu koju si primio u Gospodinu: ispuni je!” Ne znamo što je ta služba konkretno obuhvaćala. Tekst ipak pokazuje da je Arhip imao prepoznatljivu odgovornost i da zajednica nije bila samo primatelj njegova rada; trebala ga je podsjetiti na vjernost pozivu. Služba se tako živi u uzajamnoj odgovornosti, a ne u izdvojenosti nositelja.
Sve ostale biografske pojedinosti dolaze iz kasnije predaje. Apostolske konstitucije iz 4. stoljeća nazivaju Arhipa prvim biskupom Laodikeje u Frigiji. Druga ga predaja ubraja među sedamdeset i dvojicu učenika koje je Isus poslao, a zatim pripovijeda da je mučenički stradao kamenovanjem. Ti podatci mogu objasniti kasniji oblik njegova štovanja, ali ih novozavjetne poslanice ne potvrđuju.
Predaja ga često povezuje s Filemonom, Apijom i Onezimom. Nije sigurno bio li Filemonov sin ili drugi rođak, pa tu pretpostavku ne treba ugrađivati u njegov životopis. Sigurna je samo pripadnost istomu krugu maloazijskih kršćana kojemu su bile namijenjene Pavlove riječi.
Arhip se časti u više kalendarskih tradicija. Kao primarni spomendan uzima se 19. veljače, kada ga istočne Crkve spominju uz Filemona i Apiju. U zapadnoj predaji pojavljuje se 20. ožujka, koji treba čuvati kao alternativni datum, a ne zamjenu za glavni spomen ovoga zapisa. Istočni kalendari poznaju i zajedničke spomene 4. siječnja te 22. studenoga.
Oskudica podataka ne čini Arhipov lik praznim. Dvije novozavjetne rečenice stavljaju ga u zajednicu i pred odgovornost: suborac je u Evanđelju i čovjek koji treba dovršiti primljenu službu. Crkva ga pamti upravo u tom pozivu na budnost, jer se vjernost ne mjeri količinom sačuvanih podataka, nego ispunjenjem dara primljenoga od Gospodina.
