Sveti Argej iz Tomisa
- Slavi se
- 2. siječnja
Sveti Argej iz Tomisa u predaji ne stoji sam: njegovo se ime čuva uz braću Narcisa i Marcelina. Njihovo zajedničko mučeništvo govori o savjesti koja vojniku postavlja granicu. Carska zapovijed mogla je tražiti poslušnost, ali nije mogla zauzeti mjesto Boga niti prisilno štovanje učiniti istinskim činom vjere.
O Argejevu rođenju nema pouzdanih podataka i ne treba mu pripisivati određenu godinu. Predaja njega, Narcisa i Marcelina smješta u vojsku cara Licinija početkom 4. stoljeća. Naziva ih braćom i vojnicima, ali ne donosi neovisno potvrđene pojedinosti njihove obitelji, podrijetla ni vojne službe.
Prema jednoj inačici, odbili su nastaviti vojnu službu zbog kršćanske vjere. Druga pobliže kaže da je Licinije od vojnika zahtijevao prinošenje žrtava bogovima, a trojica su to odbila. Te dvije verzije imaju istu jezgru: sukob nije nastao iz neposluha radi njega samoga, nego iz odbijanja da se čin štovanja prinese onomu što kršćani nisu mogli priznati Bogom.
Mučeništvo se smješta oko 320. u Tomis, antički grad na obali Crnoga mora, današnju Konstancu u Rumunjskoj. Izraz „Tomis u Pontu” u nekim zapisima ne znači da ih treba premjestiti u maloazijsku pokrajinu Pont; odnosi se na grad uz Pont Euksinski, odnosno Crno more.
Predaja kaže da su Argej i Narcis pogubljeni odrubljivanjem glave. Marcelina opisuje kao dječaka koji je bio bičevan, zatvoren i naposljetku utopljen bacanjem u more. Budući da je cijela pripovijest sačuvana u martirološkoj predaji, dob najmlađega brata i načine smrti treba navoditi kao predajne pojedinosti, ne kao suvremeno dokumentiran izvještaj.
Njihov je spomendan 2. siječnja. Argeja se časti kao laika, vojnika i mučenika, a ne kao biskupa Tomisa. Marcelina iz ove skupine također ne treba miješati s istoimenim svetcem iz Tomisa koji se časti 27. kolovoza i u predaji ima posve drugačiji životopis.
Argejeva se biografija ne može izdvojiti iz bratstva u kojemu je sačuvana. Upravo zato njegov pojedinačni naslov vodi prema zajedničkom svjedočanstvu: kršćanska savjest nije privatni hir, a vjernost jednoga može biti oslonac drugomu kada država zahtijeva ono što pripada samo Bogu.
