Sveti Areta Nadžranski, mučenik
- Slavi se
- 24. listopada
Sveti Areta Nadžranski ostao je u crkvenom pamćenju kao lice zajednice koja je u progonu odbila odreći se Krista. Njegovo mučeništvo ne pripada izdvojenoj junačkoj zgodi: ono se razumije unutar stradanja nadžranskih kršćana, čija je vjernost povezala Arabiju, Etiopiju i Bizantsko Carstvo u jednoj od najpotresnijih kršćanskih priča 6. stoljeća.
Areta, poznat i kao Harit ibn Ka'b, bio je vođa kršćanske zajednice u Nadžranu, na području današnje Saudijske Arabije. Godina njegova rođenja nije poznata. Podatak 427., koji se ponegdje pojavljuje, nema potvrdu u životopisnoj predaji i ne treba ga prihvatiti kao povijesnu činjenicu.
Početkom 6. stoljeća Nadžran je bio važno kršćansko središte na jugu Arapskoga poluotoka. Za vladavine jemenskoga kralja Dhu Nuwasa ondje je pokrenut progon kršćana. Areta je pogubljen oko 523. zajedno s brojnim članovima zajednice. Predaja ga prikazuje kao njihova predvodnika, a skupina se u crkvenom štovanju pamti kao Nadžranski mučenici.
O događajima govori Mučeništvo Arete, tekst sačuvan u više redakcija i jezičnih inačica. Raniji oblik nastao je najkasnije u 7. stoljeću, dakle nakon samoga progona, dok je kasniju grčku redakciju u 10. stoljeću preradio Šimun Metafrast. Ta vremenska udaljenost traži oprez prema pojedinostima govora i prizora, ali ne poništava povijesnu jezgru progona i smrti nadžranskih kršćana.
Vijest o pokolju proširila se izvan Arabije. Dospjela je do bizantskoga cara Justina I. i kršćanskoga Kraljevstva Aksum u Etiopiji. Aksumska je intervencija zatim srušila vlast Dhu Nuwasa. Politički i vojni odgovor pripada složenoj povijesti regije; crkveno sjećanje u središte stavlja žrtve koje su odbile spasiti život odricanjem od vjere.
Kasnija plemenska predaja Areti pripisuje mjesto pretka Banu al-Haritha. Takvo rodoslovno povezivanje nije jednako čvrsto potvrđeno kao njegova pripadnost nadžranskoj kršćanskoj zajednici i mučeništvo. Jednako tako nema osnove za stvaranje pojedinosti o njegovu djetinjstvu, zanimanju ili obiteljskom životu.
Svetoga Aretu Nadžranskoga ne treba miješati sa svetim Aretom Rimskim niti s Aretom, vladarom povezanim s Damaskom koji se spominje u Novom zavjetu. Nadžran se u starijim europskim oblicima pisao i Negran ili Nagran, ali se u hrvatskom tekstu dosljedno rabi oblik Nadžran.
Njegov se spomendan slavi 24. listopada zajedno s nadžranskim mučenicima. U pojedinim starijim kalendarima za Aretu i drugove pojavljuju se 1. ili 23. listopada; razlike pripadaju kalendarskim predajama i ne mijenjaju identitet nadžranske skupine.
Areta u crkvenom pamćenju predstavlja zajednicu čija vjera nije ostala privatna kada je vlast zatražila njezino poricanje. Povijesna razboritost ne umanjuje snagu toga svjedočanstva. Ona ga čuva od legendarna ukrašavanja i vraća bitnome: Kristu priznatom u zajedništvu, progonu i smrti.
