Sveti Aređ Limouški
- Slavi se
- 25. kolovoza
Sveti Aređ Limouški napustio je kraljevski dvor kako bi vlast, zemlju i obrazovanje stavio u službu monaške zajednice i naroda. Njegov život pokazuje da kršćansko odricanje ne mora značiti povlačenje iz odgovornosti: ono može preobraziti društveni ugled u zagovor za siromašne, rad i izgradnju zajedništva.
Aređ, u Francuskoj poznat kao Yrieix, rođen je oko 510. u uglednoj galo-rimskoj obitelji iz okolice Limogesa. Školovao se u samostanu u Vigeoisu, a kao mladić dospio je na dvor franačkoga kralja Teudeberta I. u Trieru. Ondje je stekao kraljevo povjerenje i oko 540. postao kancelar.
Prekretnicu je donio susret s Nicetijem, biskupom Triera, koji ga je potaknuo da napusti dvorski način života. Grgur Tourski, Aređev suvremenik i prijatelj, uz taj trenutak veže pripovijest o bijeloj golubici koja mu je sletjela na glavu i rame. Takav čudesni znak pripada hagiografskom oblikovanju njegova poziva, dok je napuštanje dvora i povratak u Limousin čvrsta jezgra predaje.
Nakon očeve smrti Aređ se vratio kako bi skrbio za majku Pelagiju. Upravljanje imanjem prepustio je njoj, a sam je neko vrijeme živio kao pustinjak. Između 564. i 572. na obiteljskoj je zemlji osnovao samostan Attane. Prvi redovnici bili su ljudi iz njegova domaćinstva, a zajednica se nadahnjivala pravilima Ivana Kasijana i Bazilija Cezarejskoga. Oko samostana je poslije izrastao grad koji je po njemu dobio ime Saint-Yrieix-la-Perche.
Kao opat Aređ je spajao molitvu, učenje i poljodjelski rad. Putovao je Galijom, podizao crkve, a predaja ga povezuje i s osnivanjem samostana u Vigeoisu i Excideuilu. Svake je godine pješice hodočastio na slavlje svetoga Martina u Toursu, a odlazio je i u Poitiers, gdje je posjećivao kraljicu Radegundu u opatiji Svetoga Križa. Ta putovanja pokazuju monaha čija se sabranost hranila crkvenim zajedništvom, a ne osamljenošću bez odnosa.
Grgur Tourski pripovijeda i o ozdravljenjima koja su ljudi povezivali s Aređem. Te zgode pripadaju svjedočanstvu njegova štovanja, dok je povijesno osobito značajno njegovo posredovanje kod merovinških vladara zbog teških poreza. Nekadašnji kancelar upotrijebio je poznavanje dvora kako bi zastupao stanovništvo izloženo pritisku moćnika. Tako je odricanje od položaja postalo sloboda da vlastima govori u korist naroda.
Aređ je umro 25. kolovoza 591. u Attaneu. Dio imovine ostavio je crkvama i zajednicama, među njima crkvi svetoga Martina u Toursu. Njegov samostan, grad koji je oko njega nastao i spisi Grgura Tourskoga sačuvali su uspomenu na opata koji je obilježio Limousin. Spomendan mu se slavi 25. kolovoza.
Svetoga Aređa Limouškoga treba razlikovati od Aredija Lyonskoga, koji je bio biskup, te od blaženoga Arigija iz Gapa. Upravo potonjemu vjerojatno pripada prikaz biskupa u pogrebnom čamcu koji se katkad pogrešno povezuje s Aređem Limouškim; Aređ je bio opat, a ne biskup.
Njegov put od kancelara do opata nije odbacio sposobnosti stečene na dvoru. Oslobodio ih je za novu svrhu. Sveti Aređ svjedoči da darovi, obrazovanje i društveni utjecaj postaju evanđeoski tek kada služe molitvi, zajednici i obrani onih čiji glas teško dopire do moćnih.
