Sveti Arcangelo Tadini
- Slavi se
- 20. svibnja
Sveti Arcangelo Tadini prepoznao je da se župnik ne može zaustaviti na vratima crkve dok se ljudsko dostojanstvo ugrožava u tvornicama i siromašnim domovima. U vremenu nagle industrijalizacije povezao je naviještanje evanđelja s konkretnom zaštitom radnika, osobito žena. Njegova pastoralna domišljatost izrasla je iz uvjerenja da Nazaretska kuća može postati mjerilo i za suvremeni rad: mjesto molitve, uzajamnosti i poštovanja osobe.
Arcangelo Tadini rođen je 12. listopada 1846. u Verolanuovi, u pokrajini Brescia, a ne 12. prosinca, kako se katkad pogrešno navodi. Odrastao je u brojnoj obitelji, a svećenički se poziv u njemu učvrstio promatrajući službu starijega brata Giulija.
Za vrijeme bogoslovnoga studija slomio je koljeno. Zbog neodgovarajućega liječenja ostao je trajno hrom, a teškoće s kretanjem pratile su ga do smrti. Ta ga ograničenost nije odvojila od ljudi niti suzila njegovo djelovanje. Za svećenika je zaređen 19. lipnja 1870., a nakon oporavka služio je kao kapelan u Lodrinu i potom u svetištu Santa Maria della Noce. Ondje je, nakon velikih poplava, organizirao pučku kuhinju za stotine ljudi koji su ostali bez osnovnoga.
Godine 1885. stigao je u Botticino Sera kako bi pomagao bolesnom župniku, a 1887. preuzeo je župu. Vjeronauk je prilagodio različitim dobnim skupinama i obnavljao pastoralni život, ali je brzo uočio da radničke obitelji trebaju i gospodarsku sigurnost. Osnovao je 1893. Radničku uzajamnu pomoć, svojevrstan fond za bolesne, ozlijeđene i stare. Kršćanska solidarnost tako je dobila organiziran oblik koji ljudima nije davao tek povremenu milostinju, nego oslonac u trenutcima kada nisu mogli raditi.
Nasljedstvo je 1898. uložio u predionicu koja je zapošljavala žene, a dobit je namijenio njihovu domu i obrazovanju. Tvornica je mnogima tada izgledala kao mjesto nespojivo s redovničkim pozivom. Tadini je prosudio drukčije: žene koje ondje rade ne smiju ostati bez duhovne i ljudske blizine Crkve. Godine 1900. osnovao je Radničke sestre Svete Nazaretske Kuće, zajednicu pozvanu dijeliti život radnica i svjedočiti evanđelje unutar radnoga okruženja.
Njegova se vizija podudarala sa socijalnim naglascima enciklike Rerum novarum pape Lava XIII. Rad za Tadinija nije bio roba odvojena od osobe. Dostojanstvo radnika, pravedniji odnosi i uzajamna pomoć pripadali su pastoralnoj odgovornosti Crkve. Nije pritom napustio sakramentalni i molitveni život župe; socijalno je djelovanje iz njega crpilo smisao i snagu.
Kako mu se zdravlje pogoršavalo, služio se štapom, a zatim i kolicima. Umro je u Botticinu Sera 20. svibnja 1912. Zajednica koju je osnovao dobila je crkveno odobrenje nakon njegove smrti i nastavila djelovati među radnicima i obiteljima.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1999., a papa Benedikt XVI. svetim 26. travnja 2009. Njegov se spomendan slavi 20. svibnja. Svetoga Arcangela Tadinija ne treba miješati s blaženim Arcangelom Canetolijem, bolonjskim redovnikom iz drugoga razdoblja, niti njegovo osobno ime mijenjati u Angelo.
Tadinijev odgovor na industrijsko društvo ostaje aktualan jer nije birao između oltara i radnoga mjesta. Želio je da isto evanđelje oblikuje i jedno i drugo. Njegov život pokazuje kako župna blizina postaje vjerodostojna kada vidi promjene koje pogađaju ljude te hrabro stvara nove oblike solidarnosti i posvećenoga života.
