Sveti Aprus od Toula
- Slavi se
- 15. rujna
Sveti Aprus od Toula ostao je u pamćenju mjesne Crkve kao biskup koji je vlast shvatio kao odricanje i služenje. Predaja o njemu nije jednako pouzdana u svim pojedinostima, ali čvrsta jezgra njegova lika povezuje biskupsku službu u Toulu, brigu za siromašne i dugotrajno mjesno štovanje.
Aprus, poznat i kao Aper te u francuskim oblicima Apre, Epvre ili Èvre, bio je sedmi biskup Toula. Njegova se služba smješta između 500. i 507. godine, kada je umro. Nasuprot tomu, mjesto rođenja nije sigurno: hagiografska predaja navodi Trancol kod Troyesa, dok druge inačice spominju okolicu Triera. Podatak u nekim sažetcima koji ga smješta u 7. stoljeće očito se ne može pomiriti s njegovom smrću 507. godine i ne pripada njegovu životopisu.
Kasniji izvještaji kažu da se prije svećeničkoga poziva bavio pravom, možda kao odvjetnik. Nakon smrti biskupa Ursa vjernici Toula navodno su upravo njega zatražili za nasljednika. Premda pojedinosti izbora dolaze iz hagiografije, sedmogodišnje razdoblje njegove biskupske službe pripada stabilnijoj predaji.
Kao biskup Aprus je, prema životopisu, razdijelio imovinu siromašnima i živio jednostavno. Propovijedao je u seoskim područjima gdje su se još održavali poganski kultovi, osobito u Grandu u Vogezima, važnom galo-rimskom središtu. Takav prikaz odgovara temeljnoj zadaći biskupa njegova vremena: ukorjenjivati kršćansku vjeru izvan gradskih središta i vlastitim životom potvrđivati naviještenu riječ.
Aprus je započeo gradnju crkve izvan Toula, posvećene svetom Mauriciju, ali je umro prije njezina dovršetka. Pokopan je u toj crkvi 15. rujna 507. godine. Uz njegovo je počivalište poslije djelovala zajednica klerika, a predaja je ondje smještala brojna čudesna uslišanja. Čudesne zgode pripadaju kasnijem sloju njegova kulta, dok postojanost svetišta i briga za relikvije svjedoče o stvarnoj ukorijenjenosti štovanja.
Njegove su relikvije tijekom nemirnih vremena bile skrivene, a ponovno su pronađene 978. godine. Biskup Gerard od Toula dao ih je prenijeti u crkvu svetoga Ivana Krstitelja. Godine 1802. relikvija glave prenesena je u crkvu njegova imena u Nancyju. Na mjestu kasnije razorene crkve podignuta je bazilika Saint-Epvre, koja u samom nazivu čuva francuski oblik Aprusova imena. Brojne crkve u Lorrainei također svjedoče koliko se njegov kult raširio u toj regiji.
Predaja Aprusa naziva bratom svete Apronije od Toula, redovnice čiji se spomendan slavi 15. srpnja. Njihove životopise ne treba spajati, kao što se Aprusa od Toula ne smije poistovjetiti sa svetim Aperom od Sensa, istoimenim redovnikom iz druge mjesne predaje. Aprusov se spomendan slavi 15. rujna.
Aprusov najtrajniji trag jest mjesna Crkva koju je njegova služba obilježila kroz stoljeća. Siromaštvo, naviještanje i pastoralna prisutnost daju sadržaj biskupskom autoritetu: pastir vodi zajednicu upravo onda kada povjerene darove ne zadržava za sebe.
