Sveti Apolinarije Klaudije, biskup i apologet
- Slavi se
- 8. siječnja
Sveti Apolinarije Klaudije, poznat i kao Apolinarije Hijerapolski ili Apolinarije Apologet, bio je biskup i kršćanski pisac u drugom stoljeću. Djelovao je u Hijerapolu u Frigiji, gradu u Maloj Aziji, na području današnje Turske. Ne treba ga miješati sa svetim Apolinarijem Ravenskim, prvim biskupom Ravenne i mučenikom, čije se štovanje razvilo oko sasvim druge predaje i čiji je spomendan 20. srpnja.
O Apolinarijevu osobnom životu nije sačuvano gotovo ništa. Nisu poznati godina ni mjesto njegova rođenja, a ne može se odrediti ni točan datum smrti. Iz vremena u kojem je djelovao i iz činjenice da je svoje najpoznatije djelo uputio Marku Aureliju može se zaključiti tek da je umro za vladavine toga cara ili nedugo nakon svojega književnog djelovanja. Sigurno ga je stoga smjestiti u drugu polovicu drugoga stoljeća, bez preciznije biografske kronologije.
Njegova je važnost prije svega povezana s biskupskom i spisateljskom službom. Kao biskup Hijerapola vodio je kršćansku zajednicu u razdoblju kada kršćanstvo još nije uživalo pravnu sigurnost, a njegovo su učenje osporavali i vanjski protivnici i različiti pokreti unutar same Crkve. Apolinarije je odgovarao polemičkim raspravama, nastojeći pokazati da se učenja koja je smatrao krivovjernima oslanjaju na poganske predodžbe, a ne na vjeru koju je Crkva primila.
Oko 177. napisao je Apologiju upućenu caru Marku Aureliju. Apologija u starokršćanskom smislu nije isprika, nego obrazložena obrana vjere. Kršćanski su pisci takvim spisima odgovarali na optužbe protiv svojih zajednica, nastojali ispraviti predrasude i pozivali vlast da kršćanima sudi pravedno. Apolinarijevo djelo nije sačuvano u cjelini, pa njegov tijek i sve argumente više nije moguće rekonstruirati.
Kasniji prikazi povezuju tu Apologiju s pričom o takozvanoj Gromovitoj legiji. Prema toj predaji, molitve kršćanskih vojnika pomogle su rimskoj vojsci u pobjedi nad Kvadima, pa se Apolinarije pozvao na carevo vlastito iskustvo kao dokaz da kršćane ne treba progoniti. Povijesna pouzdanost pojedinosti te pripovijesti nije sigurna. Ona pokazuje kakva se argumentacija povezivala s Apolinarijem, ali je ne treba pretvoriti u čvrstu činjenicu o njegovu životu.
Od njegovih spisa ostalo je samo nekoliko ulomaka. Najdulji se odnosi na pitanje datuma slavljenja Pashe, što svjedoči da je sudjelovao u važnim raspravama Crkve drugoga stoljeća. Njegova djela spominje crkveni povjesničar Euzebije, zahvaljujući kojemu je sačuvana barem uspomena na opseg Apolinarijeva rada. Iako su se njegova pisana djela gotovo izgubila, ostao je zapamćen kao jedan od ranih biskupa koji su vjeru branili promišljenom riječju.
Oblik imena Klaudije nalazi se u crkvenim leksikonima i u predaji, ali nije jednako siguran kao ime Apolinarije i veza s Hijerapolom. Zato se često naziva jednostavno Apolinarijem iz Hijerapola. Ni mučeništvo mu se ne može pouzdano pripisati: lokalni izvori ne donose vjerodostojan opis progona, presude ili smrti. Njegova svetost počiva na drevnom štovanju biskupa i branitelja vjere, a ne na naknadno dokazivoj formalnoj kanonizaciji.
Spomendan svetoga Apolinarija Klaudija slavi se 8. siječnja. Njegova biografija ostaje kratka jer su izvori oskudni, ali upravo ta oskudnost jasnije ističe ono što je doista poznato: bio je biskup Hijerapola, pisac protiv krivih učenja i autor obrane kršćana upućene rimskomu caru. U vremenu kada je javno ispovijedanje vjere zahtijevalo razboritost i hrabrost, služio je Crkvi povezujući pastirsku odgovornost s razumskim obrazlaganjem nade kojoj je pripadao.
