Sveti Apolinar

Dana 9. svibnja 549. biskup Maksimijan iz Ravenne, u današnjoj Italiji, posvetio je crkvu Svetom Apolinaru. Ta crkva, jedna od rijetkih talijanskih crkava koja čuva blago bizantske umjetnosti, stoji i danas. Njezino je najveće blago, međutim, samo svečevo tijelo. Iako se o njegovu životu malo toga sa sigurnošću zna, već se stoljećima štuje kao prvi ravenski biskup, a mnogi su tražili njegov zagovor.

Prema jednoj predaji, Apolinar je rođen u Antiohiji, u današnjoj Turskoj. Sveti Pavao i Barnaba propovijedali su u Antiohiji (Dj 11,26), i ondje su Kristovi sljedbenici prvi put nazvani kršćanima. Apostolske ustanove, spis s kraja četvrtoga stoljeća, također bilježe da je Sveti Petar propovijedao u Antiohiji i bio prvi biskup toga grada prije nego što je postao prvi rimski biskup. Moguće je da je upravo u Antiohiji Apolinar po Svetom Petru obraćen na vjeru, ili čak i ranije po samome Isusu, kao jedan od sedamdesetdvojice koje je Isus poslao u misiju. Kako god bilo, predaja kaže da je Sveti Petar zaredio Apolinara za biskupa i poslao ga u Ravennu da bude prvi biskup toga grada.

U Ravenni je biskup Apolinar naviještao Radosnu vijest i privlačio mnoge obraćenike. Kao i mnogi prvi učenici, bio je i čudotvorac. U to je vrijeme Ravenna bila važan lučki grad Rimskoga Carstva, ispunjen zgradama, cestama, akveduktima, kupalištima i tržnicama. Prevladavajuća religija bila je religija Rimskoga Carstva, koja je štovala razna poganska božanstva u hramovima i obredima. Stoga, kada je biskup Apolinar došao u Ravennu i počeo propovijedati Evanđelje Isusa Krista, mnogi su kršćanstvo doživjeli kao izravnu prijetnju svojem načinu života i svojim vjerovanjima. Građani koji su mu se protivili istukli su ga i protjerali iz grada. Predaja drži da su ga blizu smrti pronašli na morskoj obali, gdje su ga drugi kršćani spasili i sakrili.

Unatoč tomu progonstvu, odlučan dovršiti svoje poslanje, biskup Apolinar vratio se u Ravennu. Ovaj put bio je uhvaćen, prisiljen hodati po užarenom ugljevlju te ponovno protjeran iz grada. Potom je otputovao oko šezdeset milja na zapad, u područje današnje Emilia-Romagne, gdje je nastavio svoje poslanje i pridobio mnoge obraćenike.

Ne pokolebavši se u nastojanju da obrati stanovnike Ravenne, biskup Apolinar vratio se i treći put, samo da bi se ponovno suočio sa silnim otporom. Ovaj se put kaže da su ga rezali noževima i na rane mu lijevali vrelu vodu. Nakon njegova ustrajnog propovijedanja Evanđelja, njegovi su ga zlostavljači ušutkali udarajući mu usta kamenjem. Nakon nekoliko dana provedenih okovan u tamnici, ne samo da je ponovno bio izbačen iz grada, nego su ga ukrcali i na brod za Grčku, čime su ga građani Ravenne naposljetku uklonili iz svoje sredine.

U Grčkoj je biskup Apolinar nastavio svoju službu propovijedanja i činjenja čudesa. No nakon što je pridobio mnoge obraćenike, mjesni su se poganski svećenici požalili da njegova prisutnost remeti njihovu komunikaciju s bogovima i božicama preko proročišta. Zbog toga je biskup Apolinar ukrcan na brod i vraćen u Ravennu.

Kad se biskup Apolinar vratio u Ravennu, Vespazijan je već bio rimski car. Premda car Vespazijan nije provodio progon kršćana na razini cijeloga Carstva, znao je za pritužbe koje su se protiv njih podizale. Predaja kaže da je, kako bi se obračunao s tim novim „poganima“, koji su se zvali kršćani, Vespazijan naredio progonstvo nekih kršćana, među kojima i biskupa Apolinara. Nakon što su ga četvrti put odvukli iz grada, Apolinar je bio pretučen u Classisu, južno od Ravenne, te ponovno ostavljen da umre. Je li od toga posljednjeg batinanja doista umro, nije poznato, ali se unatoč tomu na liturgijskom kalendaru Crkve časti kao mučenik. Vjeruje se da je Sveti Apolinar služio kao prvi ravenski biskup dvadeset do dvadeset i šest godina. Drugi povijesni dokazi iz sedmoga stoljeća upućuju na to da je možda zapravo živio stoljeće kasnije te umro za progona cara Septimija Severa potkraj drugoga stoljeća.

Iako pouzdani podatci nisu dostatni da bi se utvrdila povijesna točnost predaja koje se pripisuju Svetom Apolinaru, činjenica njegova štovanja dobro je poznata barem od šestoga stoljeća, kada je spomenuta bazilika u Ravenni prvi put posvećena. Pape u šestom i sedmom stoljeću poticali su njegovo štovanje. Druge su crkve njemu u čast sagrađene u Rimu, Bologni, Francuskoj i Njemačkoj. I danas se traži njegov zagovor, a njegove se relikvije štuju u bazilici Sant’Apollinare Nuovo u Ravenni.

Dok iskazujemo čast ovomu ranom biskupu Crkve, razmotrimo činjenicu da njegovo djelo naviještanja Evanđelja i dalje djeluje na mnoge ljude. Prvo, obraćenici koje je pridobio pomogli su širiti Evanđelje u prvoj Crkvi, a Crkva je danas to što jest upravo zbog takvih junačkih svetaca. Drugo, njegovo svjedočanstvo za Evanđelje i dalje nadahnjuje mnoge koji čuju njegovu priču i budu potaknuti njegovim životom. Dok danas tražite njegov zagovor, odlučite slijediti njegov primjer. Kad se suočite s protivljenjem Evanđelju ili s neprijateljstvom suvremenoga sekularnog svijeta prema svojoj vjeri, ostanite čvrsti i nastojte ustrajati u vjeri, svjedočeći na svaki način na koji ste pozvani.