Sveti Antun Lerinski
- Slavi se
- 28. prosinca
Sveti Antun Lerinski, poznat i kao Antun Pustinjak, živio je na prijelazu iz 5. u 6. stoljeće. Rodio se oko 468. u rimskoj pokrajini Valeriji Panoniji, na području današnje Mađarske. Njegovo djetinjstvo odvijalo se u nemirnu vremenu nakon raspada hunske vlasti i slabljenja zapadnoga dijela Rimskoga Carstva. O obitelji se zna malo, ali predaja navodi da mu je otac umro kada mu je bilo osam godina.
Nakon očeve smrti Antun je povjeren opatu Severinu iz Norika, glasovitom monahu i duhovnom vođi koji je djelovao na području današnje Austrije. Severin je umro 482., pa je mladi Antun poslan stricu Konstanciju, biskupu povezanom s Lorschom u današnjoj Njemačkoj. Tako je već u ranoj dobi prošao kroz više krajeva nekadašnjega Rimskog Carstva i upoznao crkvene zajednice koje su u razdoblju političke nesigurnosti čuvale obrazovanje, molitvu i skrb za stanovništvo.
Smatra se da je oko dvadesete godine prihvatio redovnički život. Godine 488. otišao je u Italiju i pridružio se maloj skupini pustinjaka na obali jezera Como, blizu mjesta povezana s mučeništvom svetoga Fidelija. Ondje je tražio život molitve, samoće i odricanja. Njegova povučenost ipak nije ostala neprimijećena: pristizali su učenici koji su željeli slijediti njegov način života.
Antunov pustinjački poziv zato nije bio potpuna odvojenost od drugih. Premda je tražio tišinu, postao je duhovni orijentir ljudima koji su mu se približavali. Dostupni izvori ne opisuju kako je uređivao zajednicu niti donose njegove pouke. Moguće je reći samo da su ga učenici slijedili zbog ugleda svetosti koji je stekao strogim i postojanim životom.
Na obali jezera Como ostao je gotovo do smrti. Oko dvije godine prije kraja života ponovno je potražio veću osamu i otišao u opatiju Lérins na otoku uz južnu obalu Galije. Ta je monaška zajednica već bila važno središte duhovnoga i crkvenog života. Antun je ondje proveo posljednje godine, a po Lérinsu je dobio ime kojim se razlikuje od brojnih drugih svetaca istoga imena.
Predaja navodi da je u okolici bio poznat po svetosti i čudesima, ali ne donosi dovoljno pojedinosti za pouzdanu rekonstrukciju tih događaja. Umro je oko 520. godine. Točne godine njegova rođenja i smrti ostaju približne, a njegov život nije povezan s formalnim postupkom kanonizacije kakav se razvio mnogo stoljeća poslije.
Antun Lerinski štuje se kao svetac drevne crkvene predaje. Njegov se spomendan slavi 28. prosinca. Pritom ga ne treba zamijeniti sa svetim Antunom Velikim, egipatskim pustinjskim ocem iz 3. i 4. stoljeća, čiji je spomendan 17. siječnja. Lerinski je Antun pripadao drugomu vremenu i kretao se između Panonije, Norika, sjeverne Italije i Lérinsa.
Sačuvani obrisi njegova života govore o čovjeku koji je rano ostao bez oca, odrastao uz crkvene skrbnike i u mladosti izabrao monaški put. Više puta mijenjao je mjesto, ali ne i temeljno usmjerenje prema osami i molitvi. Iako izvori ne dopuštaju opširniju biografiju, pamti se kao pustinjak čija je tišina privukla učenike i čiji se spomen održao u zapadnoj i istočnoj kršćanskoj predaji.
