Sveti Antun iz Hoornaara

Sveti Antun iz Hoornaara bio je franjevac, svećenik i jedan od devetnaestorice Gorkumskih mučenika. O njegovu djetinjstvu, obitelji, godini rođenja i redovničkoj formaciji nisu sačuvani sigurni podaci u dostupnim izvorima. Zna se da je živio u 16. stoljeću i da je pripadao franjevačkoj zajednici u Gorkumu, današnjem Gorinchemu u Nizozemskoj. Njegov je životni završetak nerazdvojiv od sudbine skupine klerika i redovnika ubijenih 9. srpnja 1572.

Nizozemske su pokrajine tada prolazile kroz dubok politički i vjerski sukob. Bile su pod vlašću španjolskoga kralja Filipa II., dok se dio plemstva i stanovništva priklonio kalvinizmu. Otpor visokim porezima i španjolskoj vlasti prepleo se s protivljenjem progonu protestanata. Pobuna koja je počela 1568. nije ostala ograničena na vojni sukob. U ozračju uzajamna nasilja katolički je kler često smatran osloncem španjolske politike, pa je postao metom pobunjeničkih skupina.

Posebno važnu ulogu imali su Morski prosjaci, pobunjenički gusari i pomorci među kojima je bilo mnogo nizozemskih protestanata prognanih zbog sukoba sa španjolskim vlastima. Nakon što su u proljeće 1572. zauzeli Brielle, u lipnju su stigli pred Gorkum. Branitelji su naposljetku predali grad, dok se dio katoličkoga klera sklonio u tvrđavu. Napadači su tvrđavu zapalili, opljačkali crkve i zarobili svećenike i redovnike.

Među zatočenima su bila devetorica franjevačkih svećenika i dvojica braće laika iz gorkumskoga samostana. Antun iz Hoornaara pripadao je toj franjevačkoj skupini. Izvori ga ne poistovjećuju s dominikancem Janom iz Kölna, koji je bio župnik u Hoornaaru i koji se također našao među mučenicima. Sličnost mjesta i imena može izazvati zabunu, ali riječ je o dvojici različitih ljudi unutar iste skupine.

Zarobljenici su tijekom približno dva tjedna bili ponižavani, ispitivani i mučeni. Njihovi su čuvari nastojali doznati i gdje se nalazi crkveno blago. Dana 6. srpnja petnaestorica su brodom odvedena iz Gorkuma. Na putu su ih u Dordrechtu javno izlagali poruzi, a zatim su ih prevezli u Brielle, gdje se broj zatočenika povećao. Zatvoreni su u tamnici i podvrgnuti novim zlostavljanjima.

Dana 9. srpnja izvedeni su pred zapovjednika pobunjenika Willema de la Marcka. Ponuđen im je život ako se odreknu nauka o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistiji i papinskom prvenstvu. Četvorica zatočenika pristala su na traženo i bila pošteđena, dok je preostalih devetnaest ostalo pri svojoj vjeri. Među njima je bio i Antun.

Izvori različito prenose političke pojedinosti o tome je li Vilim Oranski tražio bezuvjetno oslobođenje zarobljenika ili njihovo puštanje pod određenim uvjetom. Ta nejasnoća ne mijenja ishod. Devetnaestorica su odvedena u Rugge, nedaleko od Briellea, na područje napuštena samostana svete Elizabete. Ondje su 9. srpnja 1572. obješena u spremištu za treset. Predaja pamti da su uoči smrti zajedno molili te da je njihov franjevački poglavar Nikola Pieck molio za progonitelje. Tijela su nakon pogubljenja bačena u obližnji jarak.

Antunove osobne riječi iz zatočeništva nisu sačuvane. Zato mu se ne smiju pripisivati izjave drugih mučenika niti pojedinosti koje pripadaju skupnoj predaji. Ono što se može utvrditi jest njegova pripadnost franjevačkoj zajednici, svećenička služba i odluka da s ostalim zarobljenicima ne kupi slobodu odricanjem od vjere. Njegovo se svjedočanstvo prepoznaje upravo u toj zajedničkoj postojanosti.

Mučenička je smrt nastupila u razdoblju obilježenu nasiljem obiju sukobljenih strana. Spomen Gorkumskih mučenika ne poništava patnje protestanata koje su prouzročile španjolske vlasti, niti političke napetosti koje su hranile pobunu. On čuva sjećanje na konkretne zarobljenike ubijene zbog vjerske pripadnosti i odbijanja da pogaze svoja uvjerenja. Antunova smrt tako pripada bolnoj povijesti u kojoj je vjerska razlika postala povod okrutnosti.

Posmrtni ostatci mučenika poslije su ekshumirani i preneseni u franjevačku crkvu u Bruxellesu. Dio relikvija čuva se u Bruxellesu, a dio na mjestu njihova stradanja u Ruggeu, gdje je nastalo hodočasničko svetište. Štovanje skupine osobito se ukorijenilo među nizozemskim vjernicima.

Papa Klement X. proglasio je devetnaestoricu mučenika blaženima 14. studenoga 1675., a papa Pio IX. svetima 29. lipnja 1867. Antun iz Hoornaara slavi se s ostalim Gorkumskim mučenicima 9. srpnja. Premda se o njegovim ranijim godinama ne zna gotovo ništa, njegovo mjesto u skupini nije bezlično: bio je franjevac i svećenik koji je u presudnome trenutku ostao vjeran zajednici, službi i vjeri koju je ispovijedao.