Sveti Antun Deynan
- Slavi se
- 6. veljače
Sveti Antun Deynan, poznat i kao Anthony Dainan, bio je mladi japanski franjevački trećoredac, ministrant i mučenik. Rođen je oko 1584., a ubijen je 5. veljače 1597. u Nagasakiju kao jedan od dvadeset i šestorice japanskih mučenika. Imao je približno trinaest godina. Njegov se spomendan slavi 6. veljače u zajedničkom spomenu svetoga Pavla Mikija i drugova.
O Antunovu djetinjstvu i obitelji lokalni izvori ne donose zasebne podatke. Njegovo se ime pojavljuje u različitim prijepisima, ponajprije kao Deynan i Dainan. Oba oblika označuju istoga dječaka. Pouzdano je poznato da je pripadao Trećemu franjevačkom redu i posluživao misionarima kao ministrant.
Kršćanstvo je u Japan stiglo sredinom 16. stoljeća. Isusovac Franjo Ksaverski došao je u Kagoshimu 1549., a nakon njega djelovali su drugi misionari i domaći kršćani. Do kraja stoljeća kršćanska se zajednica snažno razvila, ali su je pratile napetosti između misionarskih skupina, europskih trgovačkih sila i japanskih vlasti.
Toyotomi Hideyoshi izdao je 1587. naredbu o protjerivanju kršćanskih misionara. Progon isprva nije bio potpun, ali se položaj kršćana pogoršao nakon događaja povezanih sa španjolskim brodom San Felipe 1596. Vlast je kršćansku prisutnost sve više promatrala kao političku i kolonijalnu prijetnju.
U siječnju 1597. u Kyotu su uhićena dvadeset i šestorica katolika. Među njima je bilo šest stranih franjevačkih misionara, trojica japanskih isusovaca i sedamnaest japanskih franjevačkih trećoredaca. Trojica članova skupine bili su dječaci koji su misionarima služili kao ministranti, a među njima je bio Antun.
Zatvorenike su povezali užetom i vodili kroz više gradova prema Nagasakiju. Natpis uz povorku predstavljao ih je kao zločince jer su prekršili zabranu propovijedanja kršćanske vjere. Tijekom puta bili su izloženi ponižavanju i nasilju. Odsječeni su im dijelovi lijevoga uha, a okupljeni su ih vrijeđali, tukli i kamenovali.
Dug put završio je na brežuljku iznad Nagasakija. Ondje su 5. veljače 1597. razapeti na križeve i usmrćeni kopljima. Antunova dob daje njegovu mučeništvu osobitu težinu: nije bio iskusni propovjednik ni redovnički poglavar, nego dječak koji je u zajednici služio kod oltara. Ostao je uz ostale zatočenike i podnio istu osudu.
Smrt dvadeset i šestorice nije zaustavila progon. Sljedećih desetljeća stradali su mnogi drugi japanski kršćani, a vjera je bila prisiljena djelovati u tajnosti. Kada su se zapadni misionari vratili nakon više od dva stoljeća, zatekli su potomke takozvanih skrivenih kršćana koji su bez svećenika čuvali dijelove predaje.
Papa Urban VIII. proglasio je Antuna i njegove drugove blaženima 14. rujna 1627. Papa Pio IX. proglasio ih je svetima 8. lipnja 1862. U Opći rimski kalendar njihov je zajednički spomen uvršten 1969. Slavi se 6. veljače, dan nakon njihove smrti, jer se 5. veljače slavi sveta Agata.
Antuna Deynana ne treba izdvajati iz povijesne skupine kojoj pripada, ali njegovo ime ne smije nestati među općim podatcima o mučenicima. Bio je jedan od japanskih laika trećoredaca i jedan od najmlađih članova skupine. Njegov životopis ostaje kratak jer izvori ne čuvaju pojedinosti o njegovu životu prije uhićenja.
Spomendan svetoga Antuna Deynana slavi se 6. veljače sa svetim Pavlom Mikijem i drugovima. Mučenička palma i križ njegova su uobičajena obilježja. Crkvena ga predaja pamti kao mladoga ministranta koji je u progonu ostao vjeran zajednici kojoj je služio.
